Rokada (ili rošada) je specifičan šahovski potez. Svrha mu je bolja zaštita kralja. To je jedini potez prilikom kojega se pomiču dvije figure, a računa se kao jedan potez.
tekst i foto: Ivanka Cvitan
Izraz revolucija jede svoju djecu nastao je tijekom Francuske revolucije. Napredne ideje slobode i jednakosti koje su dovele do revolucije pretvorile su se u besmisao anarhije i nasilja.
Da su revolucionari uspjeli realizirati teoriju bi li se situacija drugačije razvijala?
Je li slučajnost da je Uran, taj plinoviti div, bog neba, otac Titana po grčkoj mitologiji, a nadasve nositelj novih ideja, slobodnih misli i djelovanja – otkriven baš 1781. godine?
U prvom razredu osnovne škole mog najmlađeg djeteta jedan je učenik stalno ometao rad i vršio određeni pritisak na ostale.
Kao rješenje situacije, ponuđeno je udaljavanje učenika iz razreda što su roditelji dočekali s oduševljenjem.
Osim mene.
– To je prebacivanje loptice, a ne rješavanje problema. Sutra će se naša djeca opet susresti s njim, gdjegod. A problem će biti veći. Živjet će bez nas, u svome svijetu, a sad je trenutak da se trebaju naučiti jedni na druge, uz naše lagane korekcije.
Inače sam uvijek djeci ostavljala slobodu da sami riješe situaciju i odnose sa vršnjacima. Jedino tako mogu nešto naučiti.
No, dečko je premješten u drugu školu.
Hoće li njegovi vršnjaci ponijeti u život poruku roditelja – promjenom do promjene?
U početku sve izgleda moguće.
Tako je i socijalizam teoretski dobro ugođeno društveno uređenje.
Jednako kao i kapitalizam.
Tvornice radnicima, svakome jednako.
Ima se za živjeti.
U drugom slučaju: jedan je vlasnik, ostali su plaćeni za rad.
Ima se za živjeti.
Praksa malo pretumba oba uređenja.
Nema se za živjeti jer se kriomice dižu krediti koje treba vratiti.
Vlasnici imaju onoliko više koliko su oni drugi manje plaćeni.
Socijalizam postaje ruski, a kapitalizam američki.
Čovjek postaje broj.
Na pozornice dolaze govornici i svađalice koje voli žuti tisak.
Koje vole oni koji nemaju.
Jer vjeruju u promjenu. U revoluciju.
Sve više vjerujem da je svatko odgovoran za promjenu. Unutar svoja četiri zida, pomnoženo s brojem takvih zatvorenih zidova.
Govornici su važni ukoliko im se posveti pažnja.
Velikom ili malom rokadom i promjenom štiti se tek kralj.
Sadašnji ili budući.
Svejedno.
Zanimljiva razmišljanja.
Monarhije, carstva, feudalizam, socijalizam, kapitalizam… Jedno gore od drugog, zbog ljudskog karaktera.
Šteta što je komunizam utopija, što ga je nemoguće primijeniti u ljudskom društvu. Čini mi se da taj sistem, kad bi ga bilo moguće instalirati, ne bi imao mane. Možda on i postoji, na nekoj planeti, nekoliko trilijardi svjetlosnih godina daleko od nas pa u njegovim blagodatima uživaju neki neljudi (kompliment!), ET-i, stonoge, tronošci, troglavci?!