tekst i foto: Ivanka Cvitan
Te tisućudevetstošezdesetprve godine na zapadu mladi Kennedy postaje predsjednik, sa istoka Gagarin kreće u svemir, a između je podignut Berlinski zid.
U Zaljevu svinja neuspješno je završila američka invazija na Kubu.
Umro je Hemingway; rodio se Manu Chao.
Ivo Robić dobiva 100.000 dinara za koncert.
Moga i druge očeve tvornice su odvele sa sela, a tamo ostavile tek povremeno obrađivane vinograde i prazne ledine.
Mladi udarnik sa dvjema kćerima i trudnom mi majkom nalazi smještaj u maloj sobici koja kasnije, kad selimo u pravi stan, postaje nečiji frizerski salon.
Ne sjećam se, pričali su mi.
Toga babljeg ljeta šezdeset prve rodila sam se kraj Staroga placa, na čemu mi sin dandanas zavidi.
Bila je to godina prvog popisa stanovništva.
´71. sam imala deset godina, vrtjela Arsena na 33 okretaja, gubila se među knjigama i salonitanskim kamenjima.
Za deset godina već sam bila u nekom drugom stanu koji je baš u godinama popisa stanovništva doživljavao dekadske promjene.
´81. sam u njemu na traviati vrtjela još neke osim Arsena, učila kuhati pomirena sa zidom susjedne zgrade na jugu.
Zalazak i izlazak sunca još se mogao pratiti, barem ljeti kad je isto nestajalo sjeverozapadnije.
´91. sam sunce tražila po Bačvicama jer ga je s istoka i zapada zaklonio novi beton.
Usprkos hladu nadolazećeg vremena, isključila sam se iz sustava centralnog grijanja.
Čajevi, deke, ljubav, djeca, termo peć i manjak slobodnog vremena trebali su nadoknaditi toplinu.
´01. se skupilo nešto novca za renoviranje. Neprovjereni meštar od svega bio je oduševljen što će ostava, tada obavezna prostorija, biti – srušena.
Jedina stvar koju je dobro napravio bilo je rušenje zida nakon kojeg se stan činio veći i osvjetljeniji.
U početku.
Kasnije su niotkud izašle greške u kantunima, dovratcima, parketu, škurama, pločicama, fugama.
A svjetla je svejedno falilo.
S njim i topline.
´11. plaćala sam ovrhu na grijanje koje nisam koristila, iz hrpe cedeova izvlačila uvijek iste, s guštom kuhala, sve manje tražila sunce i mislila se hoće li stan doživjeti ikakvu promjenu u toj godini popisa stanovništva.
Van kuće tražile su se neke nove ostav(k)e.
Rušilo se pomalo, nigdje moga meštra da sa dva-tri zamaha sve dovede u hrpu kamenja.
Ipak me bilo strah da se u to doba karnevala prerušio i čeka priliku da na brzinu sklepa neko novo, klimavo zdanje.
Možda ga nisam prepoznala.
´16. je. Ni dekadske promjene ni popisa stanovništva.
Grijanje mi ne treba, sunce daje sve od sebe. Na istoku tražim Mosor, na zapadu je napravljena obala.
Berlinski zid odavno je srušen. Mada otkrivam nove galaksije, okolo se sve urušava.
No, svjetlo se ukazuje na Kubi: stigao im McDonalds.
(Savjet tražiteljima izgubljenog svjetla: ne dozvolite da rušitelj i graditelj bude ista osoba.)