Iz naše arhive/ objavljeno 29.08.2016.
Dragica Šimić
Jutrom sam pučina mirna
Barkama jedara bijelih
Lakim ih daškom budim
Krilima vjetrova smjelih
.
Danju sam nestašni val
Pučina što srebrom se ljeska
Milujem ruke dječaka
Što gradi kule od pijeska
I palme mi mašu, čempresi šume
Dok sunce se u meni kupa
Topim ga, grlim, cijeloga ljubim
Dok daljinama plovimo skupa.
A kada noć mi svojom tamom
Tu ljubav tajnu uze
Pjenim se, hridine tučem
Valom im brišem suze
I prizivam oluje moćne
Hučim, razbijam stijene
O noći, nesretna noći
Dođi, uzmi i mene.
Hvala draga urednice na ovoj uspomeni. Kako je brzo proletjela godina dana. Stihovi ostaju, more se još uvijek pjeni, a mi drugačiji, svaki nas dan, mjesec, godina oblikuje i mijenja. Topli pozdrav svima na portalu.
Nije Dragica “kriva”, to je plima odnijela slovo. Uhvatismo ga i vratismo na mjesto. Neće nama slova u more 🙂
Urednica
Prekrasna morska pjesma, osjeti se miris mora, njegova blagost, nježnost i ljepota, a i silina i njegova ćud. Hvala Dragice. Jedno si slovo preskočila, (čemresi)