Dragica Šimić
Probudi se zemljo umorna od snova
Što smrznutom nogom dani još te gaze,
Propupaj životom i oslikaj suncem
Povenulu travu životne mi staze.
Osjećam tvoj drhtaj, ljepotice moja!
Budi jaka, opet zazeleni grane
Da osjetim sestro, da me sunce ljubi
Vraćajući svjetlo u smrznute dane.
Poigraj se nježno sa lišćem u gaju
I dovedi ptice da umilno poje.
Već osjetim radost ljubica u travi,
Očarana slutim sve pothvate tvoje.
S proljećem se spusti iz gora sa cvijetom
Razbudi sva čula, ljubav, smijeh i strast,
Rijeku mi zanjiši i zaiskri sjajem
Da možemo noću zvijezde nebu krast.
Sputaj tamne noći i razuzdaj dane,
Skini nebu izgled umoran i siv
Da osjetim opet u nemirnom srcu
Da je tako dobro pod zvjezdama bit’ živ.