Ivan Babić
Jutro. Na zidu zebe sunčani
sat. Zrnca mraka pod
kapcima. U kutu sobe u
paučini lagano se ziba
netaknut okrugli san. Sred
sna urastao očev modrozelen
orah. Nebom natkriljen. U
korijenje mu se uvukao
nespokojni vjetar. Potajice
sije sjeme bivanja i rastresa
žilice. I dok se pod stablom
skuplja hrpica suha lisća
podne polako klija i
neumoljivo niču grozdovi
dana.
Subscribe
0 Comments