Sven Adam Ewin
Kako se rastati od onoga, koji je već otputovao?
Kako prestati voljeti onoga, koji ne zna uzvratiti ljubav?
Kako prestati dozivati, kad dozvani ne čuje?
Kako šutjeti s onim, koji je već naučio govor tišine?
Kako ostaviti onoga, koji je sebe bezdušno napustio?
Kako se dodirom priviknuti na zvuk šupljeg oklopa?
Kako ne zalutati u pitomoj geografiji njegovog lica?
Kako prizvati sjećanju onoga, koji se vratio u vrijeme prije sjećanja?
Kako oplakati njegov smijeh?
Kako pronaći sebe u njemu, potpuno nenaseljenom?
Kako zatomiti osjećaje, pred njim tako ravnodušnim?
Kako pratiti onoga koji nepovratno odlazi, nepovratno se vraćajući?
Kako utješiti dijete, koje u njemu postaje sve bespomoćnije?
Kako i za trenutak ostaviti onoga, koji nema kamo otići?
Kako živjeti s onim, koji živi drugdje?
Kako podnijeti javu onoga, koji je lakši od sna?
Kako osmisliti besmislenost?
Kako izdržati neizdrživo?
Kako gledati posrtanje, a znati da je pad jedina izvjesnost?
Kako pomoći da umre onaj… koji je već mrtav?
(Iz zbirke „Zmijski car“)