piše: Stjepan Poljaković
foto: Ivica Vlašić
Manifestacija „Svila šuška, šlingeraj se širi, a Podvinje po rakiji i pekmezu miri“ i ove godine održavala se u dva dana, 3. i 4. rujna 2016. Pod šatorom, na rukometnom igralištu okupilo se nekoliko stotina gostiju. učesnika i uzvanika.
Pokrovitelj smotre bio je Grad Slavonski Brod.
Subota, 3. rujan 2016. ostat će upisan u analima KUD-a kao dan kada je organizirana i 1. smotra dječjeg folklora. Dječica iz Staroga Slatinika, Podcrkavlja, Kupine i Gornjih Andrijevaca podsjetila su nas na plesove i pjesme s kojima smo mi i naši stari odrastali.
U nastavku večeri grupa „Bristol“ odsvirala nam je već tradicionalni uvod u manifestaciju.
U nedjelju, 4. rujna na red su došle odrasle plesne skupine, konjanici i kočijaši iz svih dijelova Slavonije. Od 15.00 sati pa sve do duboko u noć ulice našeg sela odjekivale su pjesmom, plesom i svirkom folkloraša i njištanjem slavonskog blaga osedlanog ili upregnutog u zaprege i kočije. Manifestacija je završila zabavom uz tamburaški sastav „Evergreen“.
Nerv novinara amatera upijao je sve ono što se događalo dok se organizirala naša, u narodu zvana „pekmezijada.“
Geslo ovogodišnje fešte moglo bi se sažeti u onoj poznatoj: „Inati se Slavonijo!“
U inat svima i svemu naš KUD, 90 godina star, našao je snage, volje, ljubavi i motiva da organizira jednu vrlo uspješnu proslavu svoga rođendana. I kako to kod staraca biva, ne jednom pomislili smo: „Možda je zadnji?“ Vrijeme pred nama dat će nam odgovor.
Mnogi su nas vidjeli “na aparatima”. Ni samima nam nekada nije jasno otkud motivacija i vrijeme da se u općoj krizi i beznađu hvatamo u koštac s onim što donosi organizacija takvog slavlja. Ali eto, uspjeli smo!
Pogled na sve ovo ne budi veliku nadu i ubija vjeru. Spoznaja da nam sela rapidno izumiru ili se iseljavaju, gašenje drugih KUD-ova… sve to je protiv nas i protiv Hrvata, a Slavonaca posebno.
Pišem ovo s velikim ponosom i zahvalnošću.
Hvala našoj predsjednici Romani Mišić i gradonačelniku Grada Slavonskoga Broda Mirku Duspari koji, kako zaključih neku večer, na nečije: „Ne možeš i nećeš“, odgovaraju s: „E, sad baš mogu i hoću!“
Njeno vodstvo i njegova podrška bili su temelj ovogodišnje manifestacije. Nema mnogo onih koji su danas u stanju motivirati i pokrenuti ni 5, a kamoli 25 volontera. Kako reče muž naše tajnice Ane: „I na spisku i na listi dobrovoljci uvijek isti.“
Hvala našim bakama: Kati, Evi, Anki i njihovim drugama koje su nas mlađe poučile tajnama spravljanja pekmeza i fešti dali onaj pravi šokački štih!
Hvala dečkima i gospođama za šankom i roštiljem! Hvala našoj Mari iz Zadubravlja i njenoj družini! Specijaliteti iz njihove kuhinje nahranile su sve uzvanike.
Posebnost KUD-a Podvinje je što u njegovom radu učestvuje više onih iz okolice nego Podvinja samog. Ponos i zahvalnost su po meni važniji od samog pitanja zašto je tome tako.
Čestitamo jednoj Katarini koja je preživjela vatreno krštenje. Čestitamo i ponosni smo na našega Kelju, dugogodišnjeg člana i borca s opakom bolešću, koji između dijaliza dolazi i odrađuje svoj dio posla.
Hvala svim sponzorima koji nas godinama vjerno podržavaju! Berlinčanima će možda biti zanimljivo da se u taj krug ove godine uvrstio i „Zavičajni klub Brođana u Berlinu.“
Inat, ljubav, vjera i nada izvor su snage za sve što smo postigli i želimo još postići u vremenu pred nama.
Nisam zaboravio na gostujuća društva i sve posjetitelje naše dvodnevne proslave. Hvala im na posjetu i odazivu! Uvjerili su nas da u vremenu egocentričnog konzumerizma ima onih koji su spremni odvojiti nekoliko sati i svojim dolaskom ohrabriti i razveseliti članice i članove KUD-a Podvinje.
Vatromet na kraju službenog programa pokazao je Podvinju, Brodu i selima uokolo da smo još tu, da još postojimo, da nas još ima.
Galerija: U INAT SVIMA I SVEMU