Iz naše arhive/ objavljeno 10.01.2014.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
–Nekad se ovdje živjelo, rađalo, umiralo, radilo, odrastalo …piše mi kolega kratko uz poslanu sliku, detalj snimljen u selu Ježevik na obroncima Dilja u Slavoniji.
Gledam …pa me sjećanje ponese. Ono sjećanje na kućerak iz mog djetinjstva …u bijelo obojene zidove, u zeleno vrata i prozore, crveni krov i slične kuće duž ulice …
Mati je ispred načinila baštu. Eh, šta je tu, na tom malom prostoru sve rađalo …krastavci, krumpir, mrkva, zelje, peršun, luk. Pa u jednom dijelu, uz samu kuću, cvijeće …lale, ruže, zumbuli.
U drugom dijelu dvorišta, dio obrastao travom. Tu bi pod krošnjom mlade šljive mi djeca započinjali naše brojne igre …crnog Petra, table, čovječe ne ljuti se, pitonjaka …
Imali smo uokrug dvorišta i bašte 10 stabala šljive, dvije kruške …ranu i kasnu, i jednu jabuku. Ah, što je mirisalo beharom u proljeće, travom u ljeto, zrelim voćem u jesen.
Volim ta moja sjećanja. na kućerak iz djetinjstva. U njima ožive oni najdraži. Napojim se topline, miline.
Gledam opet sliku …kolega obilazio sela podno Dilja pa piše: – Nekad se ovdje živjelo, umiralo, radilo, odrastalo …Jest! Sad zjapi prazno. Naizgled. Al’ ja vidim jasno: i sad, kroz sjećanja poput mojih, tu još stanuje nečija duša. I moja se evo, slobodna prošetala plodnim poljima uspomena.
Uvijek kada bih prolazila kroz slavonska sela bih pomislila kako su autohtone kuće tople i pričaju svoje životne priče, i zapitam se kakva su bila to vremena, kakvi su bili ljudi…
Nažalost, to je prava hrvatska zbilja.
I ne samo u selima podno Dilja.
I moj dom je negdje u blizini
u širokoj Panonskoj nizini.
Sve više je oko mene pustih ulica
i sve manje nasmijanih dječjih lica.
Radilo se vrtu, u polju,
pješice smo pohađali školu.
Bili smo sretni s onim što smo imali.
Za drugačiji život tada nismo znali.
Bar za trenutak da pobjegnemo od svakodnevnice;
skolski raspust je trajao citavu vjecnost,igracke su nam bili konji,krave ,svinje,koze,golubovi gacani,divlje zivotinje i ptice.Penjali smo se na;tresnje,visnje,kruske,jabuke,dudove,sljive i musmule.Isli smo na kirbaje,pudarine,kaurme,berbe grozdja.Najveci poklon koji si mogao dobiti je bila lopta “nularica” a o biciklu smo mogli samo sanjati.
Ali bili smo sretni!