Kristina Rogić
Kad bih ti barem mogla
na rame nasloniti glavu
I prestati živjeti, prestati umirati
prestati disati, prestati izdisati
Samo biti tu…
Sekundu koja traje zauvijek
Da vidim jutro u tvojim očima
I zoru na obzoru tvojih obraza
Da stranac na sekundu
strankinju prepozna
I u njenim očima ugleda mjesec,
a ona u njegovima sunce…
Kad bih barem mogla
nasloniti obraz na tvoje srce
I prestati govoriti, prestati šutjeti,
prestati postojati, prestati nestajati…
Samo biti tu…
Sekundu koja nikada proći neće…