piše: fra Edvard Sokol, odnedavno dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin
.
Prošlo je mnogo godina da sam se iz Berlina zaputio u Hrvatsku, točnije, to je bilo krajem kolovoza 1995.
Nakon završene mature, novicijata i studija u Hrvatskoj zaređen sam za svećenika u Splitu.
Prva služba mi je bila u Drnišu. To je bila moja prva svećenička služba, s puno ideala i snova. U Drnišu sam bio samo jednu školsku godinu.
Uprava moje Provincije imenovali su me za župnog vikara na jednoj župi u Argentini. Naša župa je bila na periferije Buenos Airesa. Bila je to za mene, prelijepa godina i pol.
Nakon toga, vratio sam se u Hrvatskoj. Bio sam domeštar u našem novicijatu, bio sam domeštar u Imotskom u našoj postulaturi i bio sam župni vikar. Poslije toga sam bio četiri godine župnik u župi Svih Svetih – Piramatovci. To je župa kod Skradina.
U jednom razgovoru s provincijalom u kojem mi je iznio važnost i potrebe misija u Njemačkoj prihvatio sam službu u Berlinu.
Kad ovako malo razmišljam, dobro je da sam se vratio. Govorim njemački jezik i razumijem mentalitet.
Očekivanja su sigurno različita a moj poziv je prvotno da budem svećenik. Da stvaram mostove, da budem onaj koji će ljude privesti ka Bogu, naravno uz Božju pomoć.
Smatram, kako moje poznavanje jezika i mentaliteta može u tome samo biti od pomoći. Pogotovo s mlađom generacijom koja se nalazi između dvije kulture i dva jezika.
Malo jest neobično, otišao sam kao mladić iz Neuköllna a vratio sam se kao odrastao čovjek, kao fratar-svećenik. Vratio sam se ali u drugoj ulozi, kao pastir, kao ribar ljudi.
Evo, Bog me pozvao iz ove sredine, odnosno, uzeo me iz ove sredine kako bi me opet vratio ovamo.
Lijepo je vidjeti stare prijatelji čijoj djeci sada predajem vjeronauk. Veselim se radu ovdje u našoj misiji, s našim vjernicima i spreman sam na nove izazove.
Kad me pitaju, jesam se snašao i privikao, odgovaram, kako se i ne trebam privikavati, vratio sam se kući.
Njiva je velika, posla ima puno i uz Božju pomoć zaorat ćemo i po ovoj njivi Gospodnjoj.
Pozdravljam vas, sve moje Berlinčane, franjevačkim pozdravom: MIR i DOBRO!