Adolf Polegubić
jesen ove jeseni kasni
toplo je
lišće zeleni do prve studeni
a onda kao i svake jeseni
otpada nečujno
poput suze što klizi niz lice
sve je u čudnoj kretnji
ovo srce još se veseli suncu
koje prodire kroz ogoljele krošnje
među sjenama
ugledao sam Tvoje lice
prepoznao sam Te
po okusu kestena
u jesenje večeri
i toplini doma
Liederbach am Taunus, 16. listopada 2016.