tekst: Josip Mayer
Kravata nije šlapa, nije ni papuča što povlači se po podu!
Upravo se sjetih kako je prije nekoliko godina jedan meni vrlo drag svećenik na božićnom misnom slavlju, nakon svete mise rekao vjernicima gledajući u mene: „Bilo bi dobro da više vjernika nosi kravatu nedjeljom i crkvenim blagdanima, na svadbene svečanosti i druge obiteljske proslave, a ne samo na sprovode.“
Meni je bilo nezgodno jer sam bio , čini mi se, jedini s kravatom na božićnoj misi.
Istini za volju ne znam zašto, ali možda netko zna zašto je to tako. Iako je kravata simbol Hrvata, rijetko se nosi za razliku od nekadašnjih vremena.
Onda se sjetih moje pokojne mame Branke. Bila je vrlo lijepa. Znala je lijepo pjevati, pa joj je pjesmarica bila i najdraža knjiga.Neki su je ugostitelji nagovarali da pjeva u lokalima, ali to joj nije bila volja ni sudbina. Voljela je nositi šal, maramu ili kravatu oko vrata pa bi slično i mene oblačila.
Mama mi je uvijek znala, kada sam polazio u Zagrebu prvi razred osnovne škole, praviti frizuru i rolicu na sredini glave, stavljala bi mi maramu ili šal oko vrata i vezala ih kao što se vežu kravate. To se i meni vrlo svidjelo te postalo skoro svakodnevnica, iako u ono vrijeme nisam znao da je kravata simbol Hrvata.
Prvo odijelo s kravatom kupili su mi roditelji za Prvu svetu pričest i od tada je za mene postalo uobičajeno nositi uz odijelo i kravatu koja kao da mi je iz vrata izrasla.
Nosio sam je na svete mise, na zabave, kasnije skoro redovno i na posao. Ni dan danas to nije kod mene puno drugačije. Usudit ću se reći da su se kravate ipak nekad mnogo više nosile nego danas.
Ponekad mi i supruga Brigita zna reći: „Pa što će ti kravata? Vidiš da je ne nose ni drugi!“ Ja joj odgovaram sa smiješkom: „Pa ako ju drugi ne nose, neka ja budem jedini.“
Inače, volim isključivo nositi kravate na kojima sam vežem čvorove. Ponekad mi znaju doći i prijatelji moleći me da im pokažem kako se vežu čvorovi. Ne volim kravate koje se kupe unaprijed svezane viseći na kragni ili se elastičnom vrpcom kopčaju oko vrata.
Slažem se s time da kravata nije samo modni dodatak. Ona je i simbol koji znači puno više od onog što čovjek nosi na sebi.
Kravata nije samo znak otmjenosti i kulture odijevanja. Vertikala kravate simbolizira ljudsku vertikalu – ljudsko dostojanstvo, samosvijest, trenutke svečanosti i slavljenja. Ravnotežom između svoje lepršavosti s jedne strane, i čvora s druge strane, kravata simbolizira civilizacijsku ravnotežu između slobode i odgovornosti.
Kravata također simbolički poručuje da u komunikaciji budemo više svjesni svog dostojanstva i dostojanstva drugih, da budemo više ljudi, više gospoda, svjesni svoje slobode, ali i svojih odgovornosti. Kravata nam daje jednu vrstu osobne sigurnosti.
Kravata nije papuča, što povlači se po podu,
kravata je izraz otmjenosti ljudi.
Ako hoćeš biti uočljiv u društvu,
posegni za kravatom i s njom ćeš najljepši biti.