piše: Marija Kukić
Ja sam stalna lektorica Hrvatskoga glasa Berlin. Čitajući tekstove suradnika i čitatelja, uočila sam da se vrlo često griješi u pisanju futura I.
Futur I. ili futur prvi (lat. futurus = budući) glagolsko je vrijeme koje kazuje radnju, stanje ili zbivanje koji će se tek dogoditi.
To je SLOŽENO glagolsko vrijeme jer se tvori od dvije riječi; nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti (ću, ćeš će. ćemo, ćete, će) i infinitiva glagola.
Infinitiv glagola završava najčešće na -ti (raditi, čitati, učiti, misliti, spavati), rjeđe na -ći (peći, reći, sjeći, vući, leći). Uglavnom, ne griješi se u pisanju uobičajenog načina; ja ću raditi, ti ćeš čitati, on će učiti… ali se gotovo redovito griješi kada je u pitanju tzv. inverzija pomoćnog glagola i infinitiva.
Glagoli koji završavaju na -ti gube dio nastavka, gube -i pa tada futur I. glasi; radit ću, čitat ćeš, učit će…
Glagoli kojima infinitiv završava na -ći ne prolaze ovakvu promjenu, ostaju neokrnjeni i pišu se prema pravilu. Slovo -i ostaje na kraju riječi; ja ću peći i peći ću, ti ćeš reći i reći ćeš, on će sjeći i sjeći će…
Isto pravilo koje vrijedi za glagole koji završavaju na -ti, vrijedi i za future pomoćnih glagola biti i htjeti; ja ću biti i bit ću, ti ćeš htjeti i htjet ćeš.
Treba zapamtiti! U futuru I. svi glagoli kojima infinitiv završava na –ti, gube u inverziji slovo -i, dok glagoli koji završavaju na –ći, ostaju neokrnjeni.