vjersko-moralnih prvaka jednako i stavovi cijele Katoličke Crkve. Prava je istina i to, da ovakve stavove don Ivana Ćubelića u Crkvi, što se tiče vjersko-moralnih prvaka, dijeli njih tridesetak posto, dok je njih oko sedamdeset posto protiv takvih stavova.
Trenutačno tragično stanje moralnosti, pravednosti, slobode, te osobito dostojanstva čovjeka u hrvatskom društvu i ovakvi neprihvatljivi stavovi don Ivana ponukali su me da napišem kritiku Crkvi u hrvatskom narodu, čiji prvaci očito ne razumiju i ne shvaćaju prave interese naroda.
Crkva je kvasac prave zajednice, no i kvasac se može pokvariti, premrznuti, ukiseliti ili zagorčati. Tako se i Crkva u narodu može kvariti., što pokazuje i trenutačno stanje Crkve u hrvatskome narodu. Ona danas ne služi pravom napretku, ne bori se protiv svake vrste ropstva, nema konkretnog djelovanja na raznim područjima života, nema zalaganja za dostojanstvo ljudske osobe, za ljudska prava, za opće ili zajedničko dobro. Nije aktivna i ne odgaja slobodne ljude koji ne bi bili vezani osobnim i klasnim sebičnim interesima. Ne nasljeduje trajnu zadaću koja joj je ostavljena …činiti dobro, boriti se protiv zla. Ne bori se za one vrijednosti koje propovijeda, nije moralni korektiv i hrabra predvodnica društvenog djelovanja. Izuzetaka ima.
Kao takva nema pravo i ne može govoriti da istinski ljubi Boga, dok god s druge strane ne zastupa i ne bori se za vrijednosti kao što je ljubav prema bližnjemu, moralnost, dostojanstvo…Ne može govoriti da istinski ljubi Boga a zatvarati oči pred nepravdom, pred ropstvom, pred zlom. Nama se u Svetom pismu javlja Bog koji želi čovjeka osloboditi od svakog robovanja. On oslobađa čovjeka od zla koje je u samome čovjeku, od robovanja krutim prirodnim zakonima, od nepravednih društvenih zakona po kojima jedni ljudi nad drugima vladaju, jedni druge izrabljuju.
Crkva propovijeda Novozavjetnu poruku ljubav a s druge strane zaboravlja, da za njeno ostvarenje mora postojati adekvatan socijalni poredak i novi, drukčiji odnosi među ljudima. Da bi se isti postigli Crkva bi se trebala postaviti kritički prema trajajućoj situaciji u zemlji. Međutim ona se prilagođava i prilagodila se sustavu.
Za promjenu je to pogubno. Za promjenu na bolje potrebno je posvećivati pozornost socijalnim strukturama i institucijama u svjetlu etičkih i moralnih principa. Potrebno je mijenjati ne samo čovjeka, nego i strukture.
Crkvi je od toga puno milije zanemariti i zlo i nepravdu i strukture. Svojim ne djelovanjem, svojom šutnjom ona tako pobija jedno stvarno zlo uz cijenu većeg zla. Lažna je njena briga za domovinu, a pravednost i sloboda za kakvu se Crkva, odnosno oni vjersko-moralni prvaci koji sebe drže Crkvom, “zalaže“ jednaka je pravednosti književnika i farizeja Isusova vremena. Licemjerno nam ponavljaju kako su oni za pravednost, za slobodu, za ljubav a šute nad stanjem nepravde, ropstva i mržnje. Ako se netko iz redova Crkve ipak usudi zagovarati te vrijednosti, već se Crkva ispričava da je to pojedinačno mišljenje od kojeg se ograđuje i s kojim se ne slaže.
Ispričava se kako se ne bi zamjerila gospodarima koji je bogato darivaju, pa prema tome ima i obvezu prema njima, a cijena toga je da ne može i ne smije slobodno koriti, opominjati, zauzimati se za slobodu i prava siromaha i potlačenih. Vjerojatno joj i nije stalo da hrvatski čovjek ta prava i ostvari.
Očigledno je da je Crkvi u Hrvata više stalo do lagodna života nego do služenja Bogu i ljudima. Da je služila Bogu i ljudima tada ni vladavina HDZ-a i SDP-a ne bi bila mogla ostvariti i prouzročiti ovakve ogromne tragične posljedice za narod i državu. Ne bi došlo do materijalnog i duhovnog uništenja nacije. Ne bi se ostvarile ove nepregledne ruševine. ekonomske, kulturne, političke, duševne i duhovne.
Velika je nesreća po narod što je Crkva zarobljena, jer je tiranima, pomoću takve Crkve, lakše držati narod zarobljenim. Lakše ostvaruju svoje ciljeve ako nema Božjeg kvasca koji je potreban za rast prava slobode i prava čovječnosti u narodu.
Za sve do sada napisano vjersko-moralni prvaci će jednodušno reći : “Vi gosp. Mirko lažete, jer se kardinal od Božića do Božića u svojim izlaganjima kritično osvrne na stanje u zemlji“. Samo neće reći da je svrha takvih izlaganja opravdanje pred narodom da Crkva kritizira, da se brine, dok već za Novu godinu svi zaborave što je kardinal htio reći, jer je sve što je rekao bilo savršeno zamotano i neodređeno unatoč činjenici da su Isus i Evanđelje bili jasni i određeni.
I neki drugi crkveni knezovi slično tu i tamo nejasno i neodređeno ili pak samo teoretski i neuvjerljivo prepričavaju opće dobro, ljubav, socijalnu pravdu, napredak, ideje, porive i činjenice slobode.
Teško bi bilo naći u našoj, ropstvom bogatoj, prošlosti kada je Crkva i kada se toliko malo govorilo o čovjeku o njegovoj vrijednosti, dostojanstvu i pravima kao danas. O rješavanju temeljnih ljudskih prava, problema i sloboda.
Hrvatska je puna prevara, neistina i životnih nepravdi. Stanje iritira, sablažnjava i boli. Čovjek u RH danas je unakažen u jezgri svojega dostojanstva i slobode. Svuda potlačenost, nezadovoljstvo, beznađe.
Čovjek kao osoba u RH nije subjekt i centar društva, on je pretvoren u objekt, izrabljivan je i izmanipuliran u svim područjima života. Dostojanstvo čovjeka ne poštuje se, ono se krši. Hrvatski čovjek i građanin ugrožen je u svojim pravima, ne živi dostojno čovjeka. Ugroženo je dostojanstvo ljudske osobe, a upravo ono se temelji na činjenici da je čovjek stvoren na sliku Božju.
Za tog i takvog čovjeka Crkva se ne zauzima iako zna da je čovjek kojemu je povrijeđeno osobno dostojanstvo zapravo uvreda čovjekovom stvoritelju, jer je od Boga stvoren, na njegovu sliku i priliku, otkupljen krvlju Kristovom.
Sveto pismo puno je primjera koji Crkvu upućuju na zaštitu ljudskih prava, na jačanje prava, na obranu prava riječju, djelom, jasnoćom i energijom. Bog čovjeku pridaje nedodirljivo dostojanstvo, obdaruje ga darovima koje mu drugi čovjek ne smije osporiti kao npr. sam život, sredstva za život, životni prostor. ( Post 2, 7-9)
Novi zavjet uči kako su na slobodu pozvani svi ljudi ( Gal 5,1) jednakost svih ( Gal 3,26-28) vjerska solidarnost s onima koji trpe nepravdu 8 Gal 6,2) .Evanđelje osigurava dostojanstvo i slobodu čovjeka, odbacuje svako ropstvo, sveto poštuje dostojanstvo savjesti i njezinu slobodu, opominje da se ljudski talenti podvostruče na službu Bogu i na dobro ljudi. A gdje je tu Crkva??
I brojni dokumenti Katoličke Crkve, počevši od Drugog vatikanskog sabora neprestance govore o dostojanstvu ljudske osobe, o obrani ljudskih prava, o dužnom poštivanju dostojanstva svakog čovjeka. Na temelju i snagom tih načela Katoličke Crkve Crkva u Hrvata danas ne štiti niti obznanjuje svoje istinsko zanimanje i zauzetost za probleme hrvatskog čovjeka, za njegove otuđene temeljne slobode i prava, kako ona građanska i politička, tako i ona ekonomska, socijalna i kulturna. Narod je sve to dobro prepoznao tako da danas 85% vjernika uopće ne posjećuje Crkvu.
Na kraju valja reći da razvoj Crkve u Hrvata nazaduje, Crkva je, ili bolje reći njeni prvaci, sa uskog i pravog puta zabasala na širok i opasan put, put na kojem nema pravednosti, slobode i istine.
Razvoja Crkve ne može ni biti, jer nema li slobodnog i jakog naroda, nema ni razvoja Crkve. Samo u slobodnom narodu Crkva se može slobodno razvijati.Uvjeren sam da je Crkva u cjelini toga svjesna i da to zna samo je pitanje koliko je u cjelini moguća vratiti se na pravi put.
Još preostaje za reći, kako je Božja volja da čovjek bude slobodan, a ljudi mogu biti slobodni samo u vlastitoj državi gdje ih stranac neće izrabljivati, otimati im njihova bogatstva, nametati svoj jezik i kulturu.
U svom vlastitom političkom okviru trebamo tražiti rješenje naših problema, a to znači ukloniti nosioce nasilja, koji su pali u sociološku zabludu da su nezamjenjivi. Oni su uzročnici nesreća, škode općem dobru zemlje. Njihova vladavina rađa nove i sve veće nepravde, unosi nove neuravnoteženosti i izaziva nove ruševine.
Ujedinjena imperijalistička Europa nije i ne može biti okvir za ispunjenje potreba, želja i nadanja hrvatskog naroda, jer je jasno da nije podčinjena ideji slobode i dostojanstva izvan svih i svakakvih ideoloških, klasnih, rasnih, vjerskih i ekonomskih diktatura i dominacija.
Ujedinjena Europa ne može se svesti na jednu ideologiju, ili na jednu rasu, klasu, vjeru ili ekonomiju, a da to ne bi bila diktatura. Stoga to nije i neće biti trajna i pravedna formacija i formulacija za hrvatski narod koji stoji na liniji slobode čovjeka i slobode povijesnih naroda.
Subscribe
0 Comments