MALI JEZIČNI SAVJETI
piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Pridjevi su promjenjive vrste riječi koje pridjevamo (dodajemo) imenicama, odnosno oni opisuju imenice. Njima se izriče svojstvo predmeta ili pojave. Dijelimo ih na opisne, gradivne i posvojne. Posvojni pridjevi izriču pripadanje, nastali su od općih ili vlastitih imenica i odgovaraju na pitanje: Čiji, čija, čije?
Pridjevi nastali od općih imenica pišu se uvijek malim početnim slovom: brat-bratov, nogomet-nogometni, ulica – ulični, more- morski, nebo-nebeski…
A kako se pišu pridjevi nastali od vlastitih imenica? Često puta tu se griješi jer neki se posvojni pridjevi pišu velikim, a neki malim početnim slovom.
Učenicima sam uvijek govorila: „Pridjevi koji su nastali od osobnih imena, prezimena, nadimaka te vlastitih imena životinja, pišu se velikim početnim slovom.“
Oni završavaju na -ov, – ev,- in, – ji. Navest ću nekoliko primjera.
Osobna imena: Petar – Petrov, Šimun – Šimunov, Mato – Matin, Marija – Marijin, Lovro – Lovrin, Jana – Janin, Bog – Božji…
Prezimena: Babić- Finka-Moguš – Babić-Finka- Mogušev, Vakula – Vakulin, Marić – Marićev…
Nadimci: Braco – Bracin, Mrgud – Mrgudov …
Vlastita imena životinja: Šarko – Šarkov, Rumenka –Rumenkin, Miki – Mikijev…
Velikim početnim slovom pišu se i posvojni pridjevi nastalih od imena stanovnika izvedenih od zemljopisnih imena, a imaju jedan od spomenutih završetaka.
Split – Splićaninov i Splićankin
Varaždin – Varaždinčev i Varaždinkin
Slavonija – Slavončev i Slavonkin
Makedonija – Makedončev i Makedonkin…
Svi ostali posvojni pridjevi nastali od vlastitih imena pišu se malim početnim slovom.
Primjer:
Fini Slavonkini kolači i Slavončev kulen poznati su slavonski specijaliteti.