Prvi puta objavljeno na “Hrvatskom glasu Berlin” 30. prosinca 2010
Mali jezični savjeti
od Časopis Jezik
Zrcalo je hrvatska riječ praslavenskoga podrijetla. Nalazimo ju u slovenskom, češkom, poljskom, ruskom i u makedonskom jeziku. Korijen joj je u glagolu zrijeti, što znači vidjeti, gledati. U svim se starijim hrvatskim rječnicima nalazi samo zrcalo, kao i u većine starih hrvatskih pisaca.
Iako je zrcalo je u hrvatskom jeziku starija riječ od ogledala, ogledalo je u 20. st. potiskivalo zrcalo pa je zrcalu upotreba zbog toga neopravdano smanjena. U Razlikovnom rječniku stoji da ogledalo ide u red onih riječi koje su zajedničke i hrvatskom i srpskom, ali da hrvatski jezik za isti pojam ima i stilski neobilježenu riječ …zrcalo.
Čitatelji se Grimmove Snjeguljice i sedam patuljaka sjećaju poznata maćehina pitanja: Ogledalo, ogledalce moje, najljepši na svijetu tko je? Također, jedan od vodećih europskih koreografa plesne scene, Patrick Delcorix, za Balet je riječkog HNK Ivana pl. Zajca režirao predstavu Ogledalo duše …dakle, ogledalo je neprijeporno proširena i prihvaćena riječ.
Ipak, hrvatsko zrcalo ne treba zanemariti, usuprot …ono je naša stara riječ koja je u 20. st. potiskivana zbog nejezičnih razloga. Uz to, zrcalo dolazi u tvorbi drugih riječi …zrcaliti, zrcalno, zrcaljenje …i tu ne može biti zamijenjeno riječju ogledalo.
U razgovornom je jeziku ogledalo često u uporabi, ipak …zrcalu bi trebalo u biranom jeziku dati prednost.
Savjet napisala Sanda Ham
Puno hvala! Jako interesantno nisam znala tu razliku.
Lijep Pozdrav! Milica