Kitana Žižić
Dao mi je ljubav boje jantara
Bila sam spremna uzvratiti mu istom
Cijelim svojim bićem…
Kako i ne bih kad sam ja prva otkrila njega?
Prilazila mu zaobilaznim putevima
Ne bih li razbila začarani obruč oko njega,
Kojim su ga opkolile ljubomorne djevojke
Iz njihovog zatvorenog svijeta
Da im ne bi neka nepozvana, njima strana
Ugrozila izvjesnu ljubavnu priču s njim.
Upornost mi se isplatila
Lukavom mrežom ga ulovila
Njegovu ljubav zadobila.
A onda kao „djevojčica s cvijetom u kosi“
Koja i u studentskim danima još uvijek latice broji:
„Voli, ne voli“ i „šeta bosa“,
Sve upropastila i jantarsku ljubav zaključala
Zajedno s jantarskom ogrlicom u izrezbarenoj škrinjici
Koje mi je darovao, sretan zbog nas,
Ne sluteći da ćemo vrlo brzo
Oboje oplakivati kraj.