SLUŽBE I SRDŽBE

piše: Sandra Marelja Muić
Zagazili u prosinac. Nekako sve brzo, sve nagomilano, jedno preko drugoga.

Nismo se još ni na novu vladu navikli, a premijer nam je postao već monoton, nijedna izjava se u pamćenje ne urezuje.

Razvlače ga radi nekih početnih vanjskopolitičkih poteza, posjeta susjednoj državi, ponude potpore ruskom moćniku u situaciji s Ukrajinom.

Stvari koje prosječni građanin ne mora razumjeti, ali ne mora razumjeti ni taj ambivalentni odnos prema figurama u javnopolitičkom životu, u kojem ih se jedan dan slavi, a drugi gleda kako  će upasti u kakav debakl.

Ne moramo se slagati  s političkom opcijom koju političar zastupa, zato i jesmo demokratsko društvo valjda, ali bismo sigurno trebali biti složni u tome da je bitan samo njihov rad za Hrvatsku.  U prilog tome, slušam da nekakva anketa kaže da 51 % građana ne podupire novu vladu. Vjerovatno je najavljena porezna reforma  malo doprinijela tome ili nova garnitura na vrhu, mahom sastavljena od nepoznatih karijerista.  ne ostavlja dojam povjerenja.

Narod očekuje promjene, ( možda i preko noći, to je ono najljudskije), a kreće se s odbicima da bi se napunila blagajna. To ne voli nitko.

Na udaru ovaj put i kultura, autorski i umjetnički honorari. Za one koji žive od svojih mizernih honorara samo ( a intelekt  je uvijek sveden na to) i naganjanju se preko godine s naručiteljima da dođu do svoje isplate, to je težak udarac. Što će biti s knjigom i ugovorima o djelu, te hrvatskim nakladnicima? Taj začarani krug ne želimo ni zamišljati. Na kraju će pomoći samo -knjigom u glavu.

Možda dobro zamišjeno radi konačne ravnoteže, ali opet hitac ispaljen u pogrešnom smjeru; nastradat ce oni koji najmanje trebaju.  Kao i kod nedavnog slučaja s carinskim inspektorima i starcem koji je prodavao božićne vijence na zidiću u Kaštelima  da bi on i bolesna žena mogli kupiti lijekove.  No, tu se možda opet vraćamo na samog čovjeka- onog tko je to prijavio, one koji su izišli na teren i to uredno obavili, prema službi i nečijoj srdžbi. Nije moralo tako biti.

Nema koji dan da nam se trubilo o ujedinjenosti nacije povodom obljetnice vukovarske tragedije, a nakon tog orkestriranog Dana sjećanja se, eto, ipak ispostavilo da nismo tako ujedinjeni, pa ni u tuzi, kad već nemamo u čemu drugome biti. Karta domoljublja je i ovaj puta dobro poslužila kad zatreba, vješto inscenirano obilježavanje prešlo je gotovo u PR-gag.

Je li pitao itko te ljude koji žive u Vukovaru žele li da njihovi životi posluže u tuđu svrhu i po čemu je ta tuga ove godine drugačije od prošlogodišnjih kada se fajtalo oko kolona i obezvrjeđivalo tuđu bol. 18 milijuna kuna iz proračuna će se dati, kako kaze ministar, za konačnu obnovu vodotornja vukovarskog. Mislim da ni to nitko nije pitao, žele li ti ljudi da im revitalizacija grada započne s obnovom spomenika u iznosu koji je, npr.  utrošen za obnovu Klaićeve dječje bolnice ili žele i trebaju početi živjeti, van imidža  ratne znamenitosti.

Razgovaram nedavno poslovno s gospođom koja radi na Zavodu za zapošljavanje u Sisku, veli mi da se ljudi ionako samo sele, te da je i nebitno kakve oglase stave, ostali su samo oni koji već/još uvijek rade. A čitam da svako treći koji radi u Hrvatistanu, radi i nedjeljom, pa šta je to.

U tom svemu bombastična vijest o porastu BDP-a, šta s tim sad. Kako god okreneš, ne valja nešto, a nas se davi s time tko je večerao s kojim generalom i šta radi bivši premijer, I odakle sada tolika implementacija generala u unutarnju politiku.

Kako se oporba razlila poput mlijeka po kuhinjskim pločicama preko kojeg gaze svi i raznose tragove po kući, tako su se i mediji dohvatili bivšeg premijera, da se barem ostavi privid da neka oporba postoji. Što je da je, taj stršljenasti karakter se bio  urezivao u pamćenje javnosti, bilo po izjavama, bilo po potezima. Sada je najveća oporbena stranka pogubljena  među sobom, nema ih ni čuti, jedva da su uspjeli novog predsjednika u stranci izabrati. Makar i on vrlo mliječno djeluje, ne bi mu čovjek povjerio  ni gospodarstvo ni obranu, ali možda nas iznenadi barem konsktruktivnim radom, jer je to i zadatak svake oporbe  – da djeluje konstruktivno.  Da postanu glasniji, i oporba i vladajući, sigurno bi se postotak iz anketa promijenio s vremenom.