KRAJNJE JE VRIJEME

Kada će Vukovar zamijeniti Sutjesku

piše: Žarko Delač
Često se jugoslavenstvo i nehotična nostalgija za ovom bivšom državnom tvorevinom stavlja u kontekst politike iako ima puno primjera kako se to ne može uvijek poistovjetiti.

Nedavno sam tako slušao priču jednog našeg običnog apolitičnog čovjeka koji je služio vojsku u toj bivšoj državi i mjesecima sudjelovao u snimanju filma Sutjeska. Iz njegovih riječi i pokreta očigledno je bilo kako uspomene evocira s uzbuđenjem i ushićeno priča o Burtonu, Taylor, Loren i ostalim svjetski poznatim glumcima te naravno i susretu s Titom.

Ovaj me primjer potaknuo na zaključak kako su pojedine stvari nekada bile vrhunske posložene, a to je promidžba vojnih operacija i partizanskih snaga te uključivanje svih potrebnih resursa u njezinu provedbu.

S današnje distance možemo se stoga samo upitati što se događa s našom filmskom industrijom i barem objektivnom prikazivanju istine i mnogobrojnih zanimljivih životnih priča nastalih u Domovinskom ratu. Istine koja je nedvojbeno prepuštena parcijalnim interesima pojedinaca i pojedinih institucija, a ne sustavnom brigom države i ozbiljnim znanstvenim pristupom.

Izgleda kako su nam sve oči uprte i kako nam je u prvom planu samo povećanje BDP-a i izvoza (opet taj luksuz i životni standard. Stoga ne čudi da nam se događaju veliki propusti poput sufinanciranja filmova koji govore o hrvatskim braniteljima kao koljačima i ubojicama umjesto hrabrim sugrađanima koji su branili svoju domovinu.

U tom kontekstu možemo promatrati i ukidanje obveznog vojnog roka, a ne uvođenje nekog drugog sustavnog oblika  sudjelovanja osobito mlađeg naraštaja u sustavu domovinske sigurnosti. Posljedice su nerazumijevanje povijesne zbilje i trenutaka koji su se događali prije 25 godina što nije bezrazložno i namjerno napravljeno. Na taj način možemo zaključiti kako se ipak djeluje organizirano i sustavno ali ne u interesu naše domovine već nekih drugih snaga i ideja.

A kolika je danas važnost i uloga medijske promidžbe i pristupa medijima možemo potkrijepiti činjenicom kako su u SAD-u snimili film Top gun kada je pao interes za selekciju vojnih pilota. Eksperiment je u potpunosti uspio kao i mišljenje javnosti o američkim super junacima i herojima koji su uvijek pozitivne osobe u svim ratnim filmovima. Time se podiže i nacionalni ponos kao i spremnost na  sudjelovanje u vojnim operacijama diljem svijeta.

S druge strane, naše se branitelje nastoji prikazati kao šatoraše i kriminalce koji su spremni aktivirati plinske boce usred Zagreba. Ili počiniteljima kaznenih djela jer razbijaju ploče na ćirilici i sa zvijezdom petokrakom koju su na šubarama nosili njihovi mučitelji i agresori.

Vrhunac je takvog  licimjera optuživati čak i predsjednicu Republike Hrvatske da se fotografirala uz zastavu koja sadržava grb s prvim bijelim poljem. Kao prvo nitko dobronamjeran ne bi na to niti trebao obratiti pozornost, a s druge strane, regularne postrojbe HOS-a kada je bilo najteže nosile su takve grbove.

Sličnih primjera i dvoličnih istupa poput osuda krunica, pjevanja pjesme Čavoglave ili temeljem potpisanih sporazuma obrane hrvatskih nacionalnih interesa izvan državnih granica, ima napretek. I to vrlo dobro koordiniranih i planiranih, a ne, da se ne zavaravamo, slučajnih.

Dok se situacija ne promijeni i dalje će se pojedinci sa sjetom sjećati neke države iz koje je osim Hrvata grčevito istupila većina naroda i narodnosti umjesto da se s veseljem i radošću  podsjetimo na sve što smo napravili u stvaranju naše samostalne i suverene države.

Poruka je to i našim političarima koji su svjesno ili nesvjesno upregnuti u kola rastakanja naše domovine.

Krajnje je vrijeme da profunkcionira sustav Domovinske sigurnosti. Jer, pitanje sporta, kulture, znanosti ili demografije moramo početi promatrati i u tom svjetlu, a ne samo redovite aktivnosti vojske i policije.