TURIZAM NAŠ SVAKIDAŠNJI

Piše: Žarko Delač
Početak ljeta i lipanjski blagdani obilježili su, kao i svake godine, početak glavne turističke sezone. No ništa se nije promijenilo u shvaćanju i pristupu pojedinaca kako bi se pojedini incidenti otklonili.

Pri tome mislim na jučerašnje kolone na otoku Krku koje su, uz izgubljeno vrijeme, bespotrebno potrošeno gorivo i onečišćenje okoliša, ponovno pridonijele lošoj slici naše organiziranosti. O odgovornosti pojedinaca da i ne govorim jer,  kao i za kolone na trajektnom pristaništu na Pagu, nitko neće odgovarati.

Naime, stotine putnika u vozilima, po nesnosnoj su žegi bespotrebno morale čekati 40 minuta za ukrcaj na trajekt kako bi se poštivao vozni red! Ima li to smisla? Od dobro plaćenih čelnih ljudi u javnim i državnim poduzećima odgovornim za promet, nikada nećemo saznati.

No, isto tako teško je pronaći odgovorne za neprovođenje odluka o komunalnom redu, zakona o prekomjernoj buci ili koncesijama čije kršenje kulminira tijekom ljetnih mjeseci.

Sigurno je jedan od razloga, preklapanje ovlasti i interesa jedinica lokalne uprave i samouprave, države i privatnih poduzetnika poput dobro nam već svima znanog odredišta -Zrće. No, s druge strane,  bazirati turističku ponudu na razularenoj mladosti koja nam iz uljuđene Europe dolazi javno urinirati, pijančevati, drogirati se ili neartikulirano vrištati po ulicama i gradovima, nije neko vizionarsko umijeće. I to sve opravdati „dobrim“ turističkim rezultatima, u stvari podilaziti biračima koji iznajmljuju apartmane.

Naravno, kako takvih primjera nema u Istri ili recimo Opatiji ali to su ipak prijestolnice turizma u kojima je javna sablazan pojaviti se u tangama ili kupaćim kostimima na ulicama ili u trgovini! S druge strane svećenici u pojedinim morskim destinacijama imaju problema s dolaskom neprikladno odjevenih vjernika na svetu misu ili čak i na ispovijed. Razumljivo je kako nakon napornog svakodnevog radnog ritma mnogi traže odušak i ispušni ventil na godišnjem odmoru ali pitanje je gdje su u tome granice i mjera dobrog ukusa.

Stoga je dužnost svakog od nas reagirati u takvim situacijama ukoliko i sami to ne činimo pa ne skrenemo u licimjernost. Bez obzira i na opasnosti koje se mogu u pojedinim slučajevima očekivati od onih koji jedini imaju ogromne financijske koristi od ovakve vrste turističke ponude. O tome je govorio i kardinal Bozanić na misi za domovinu spominjući gospodarski klijentelizam.

Stoga, možemo reći kako je u tom kontekstu odlazak naših radnika u inozemstvo u jednu ruku i dobro došao. Naime svjedoci smo kako novopečeni kapitalisti za 12 pa i više radnih sati tijekom sezone radnicima isplaćuju mizernih 4000 kuna. Pri tome najčešće zadnju isplatu u rujnu i preskoče. Bez obzira na Zakon o radu, mnogobrojne inspekcije ali i moral  pojedinaca u koji se mnogi zaklinju, a redovno nedjeljom i pričešćuju.

Sve u svemu, dok zakon o komunalnom redu, zaštiti od buke, remećenju javnog reda i mira ili vožnji pod utjecajem opijata odgovorno ne prihvatimo, događat će nam se izlijetanja glisera na obale, usmrćivanje jedriličara ili pijanih turista koji leže na kolnicima. O bacanju opušaka na javne površine i još dodatno onako reda radi gašenjem cipelama, bacanju limenki i plastičnih vrećica u more ili u obližnje grmlje te starih štednjaka u nacionalne parkove, da i ne govorimo.

Možda se nekome čini kako su to beznačajne sitnice ali i kuća se gradi ciglu po ciglu pa i svi mi i naše ponašanje čini zaokruženu cjelinu i mozaik društva u kojem živimo.

Stoga nije čudno da već godinamo nikako ne možemo dosegnuti broj turističkih noćenja koje smo imali prije osamostaljenja iako nam, što nije za pohvalu, turizam  čini petinu bruto društvenog proizvoda.

A sve nam okolnosti idu na ruku,  samo što ih ne znamo dovoljno iskoristiti.