Vinko Pavić
Sanjam u pukotinama
Između dva siva kamena,
Između kliktanja orlova
I zmijskog otrova.
A snovima upravljaju vode
Isušene u jarugama.
I kamen i vode i zmije
Sudbinu mi odmotavaju
Nad zemljom što u protjecanju
Kruhom odiše.
Darivao sam ponizno
I kamenu i vodama
Svoje neotkupljivo siromaštvo
Bez straha i daha.
I ako mi jezik razapnu
I ova riječ postane ruševina,
Neka iz kamena nestanu
I tragovi mojih koraka.