piše: Slavica Jurčić
Nada je radila kao spremačica. Dok je išla na posao, razmišljala je kako zadovoljiti sve potrebe, kako djeci kupiti knjige, odjeću, obuću… a njen Goran zadnju je plaću zapio.
Njihov brak bio je loš. Ponižavanje i torture trpjela je od njega, ali zbog djece sve je to podnosila.
Uvijek je preispitivala njihov odnos misleći da ga je nečim izazvala.
Tih osamdesetih godina oni su živjeli u Njemačkoj, ali su kao neškolovani ljudi imali loše poslove.
Ona je čistila stanove i stubišta i sve trošila na djecu. Nekada su dobre žene Njemice ostavljale odjeću za nju koju bi ona zahvalno primala i veselila se.
Zadnja tortura ju je dotukla jer Goran je primijetio da se lijepo oblači i nazvao ju je kurvom. Još je rekao da bi se trebala skriti jer je ružna i grbava.
Njena kći je sjedila na kauču s njom i potiho joj rekla da je otac zao i da je ona lijepa. „Sve moje prijateljice kažu da si ti najljepša mama u razredu.“
Da, bila je ona lijepa iako se nije šminkala i nije mnogo brinula o svom izgledu.
Jednoga dana Goran joj je rekao da se mora s firmom preseliti u drugi grad i da će to biti samo na mjesec dana, a onda će se vratiti i nastaviti raditi kao i do sada.
Tako je i bilo, ali on njima, njoj i djeci nije ostavio ni marku. Pokupio je od Nade i onu zadnju koju je još imala.
Ipak, ona i djeca su pola mjeseca živjeli bolje nego dok je on bio s njima. Jednoga dana Nada je pozvana susjedima na vrtnu zabavu.
Djeca su navalila neka ide. Još ju je nagovorili da splete kosu i da se našminka. Nakon dotjerivanja Nada sebe nije prepoznala u ogledalu. Susjedi su ju srdačno dočekali i upoznavali s gostima. Jedan gospodin iz naših krajeva, desetak godina stariji od nje, te večeri posebno je njoj posvetio pažnju.
Nadi je bilo neugodno jer nikada nitko nije pazio na nju. Djeca su se sprijateljila s Mirom koji je priznao da sa svojom djecom nema prisan odnos.
Pričali su oni o djetinjstvu i bakinim pekmezima, a priznao je da dugo nije jeo buhtle i salenjake. Zahvalio joj se na ugodnom društvu i dao joj broj svoga telefona.
Susjeda joj je prišapnula da je Miro jedan dobričina, ali da je sa ženom imao groznih problema i opekao se. Dugo je već sam.
Nakon te zabave susjeda ju je često ispitivala o njenom braku i životu, a Nada joj je iskreno priznala da je s Goranom samo radi djece. Susjeda joj je rekla da je luda, neka ga ostavi i živi svoj život.
Nada je pomislila kako joj je sada ljepše nego dok je muž bio s njima. On ni jednom nije nazvao ni pitao za djecu, nije im slao novce za stanarinu i režije.
Tri mjeseca nije bilo ni traga od Gorana. Ona jednoga dana krene u njegovu firmu da vidi što se dogodilo, ali tamo za nju slijedi šok. Goran nije išao ni na kakav teren.
On i dalje živi u istom gradu, ali na drugoj adresi i to s jednom ženom porijeklom iz Ukrajine.
Danima je razmišljala što da kaže djeci za oca, ali nije željela da djeca pate i sve im je zatajila.
Nadu je ovaj suprugov čin dotukao. Nije više imala snage i često je plakala kada bi ostala sama. Godinu dana je bilo tako, a onda je došlo proljeće.
Ovo godišnje doba donijelo je Nadi više volje i života. Pozvana je opet susjedima na vrtnu zabavu.
Nada se nadala da će vidjeti Miru. Tako je i bilo. Ovoga puta plesali su i smijali se, djeca su joj pljeskala i ona je napokon bila sretna.
Miro joj je priznao da želi s njom biti u vezi jer je ona posebna. I ona je njemu priznala da želi biti s njim.
Jedino što je prije početka veze s Mirom morala napraviti, bilo je rastati se od Gorana, koji je, kada ju je ugledao, bio zapanjen njenom promjenom.
Ljepša i dotjeranija, Nada mu se sada sviđala. Zasitio se on Ukrajinke.
Nada mu je odvažno rekla: “Gorane, nema nazad, samo naprijed! U mom životu više neće biti mraka, samo svjetlo i dobrota.”
Goran je od stida spustio glavu. Više ju nije mogao pogledati u oči. Dao joj je slobodu i više ju nikada nije vidio.
Toga dana Nada je otišla u park. Trešnje su procvjetale, ona je podigla j glavu i pogledala u nebo „Napokon sam slobodna”, pomislila je radosna srca.
Nada je imala snagu nastaviti živjeti,bravo!