Ivan Babić
Sve što si imao
ostavio si ovdje
na ovome proplanku
na puteljku
od crvene zemlje
s brdašcima
ugaženih mravinjaka
Sve što si imao
što si htio
i što si volio
iz dana u dan
strpljivim koracima
uporno si utirao
u crvenu prašinu
koju u gluho kolovoško popodne
ćudljivi vjetar
tek tako iznenada digne
i fijučući vitla
visoko iznad krovova