piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
U hrvatskom jeziku postoje dva pomoćna glagola, a to su BITI i HTJETI.
Pomoćni su zato jer bez njih ne bismo mogli tvoriti neka glagolska vremena i glagolske načine. U njihovoj uporabi vrlo često se griješi kako u govorenju tako i u pisanju posebice ako se nađu u aoristu ili kondicionalu I.
Aorist (grč. aoristos=neodređen, neograničen) je prošlo svršeno glagolsko vrijeme koje postoji samo u nekim jezicima, pa tako i u našem.
Tako aorist pomoćnog glagola BITI glasi:
ja bih mi bismo
ti bi vi biste
on bi oni bi
Pogrešno je, a to se vrlo često događa, pisati: ja bi, ti bi, on bi, mi bi, vi bi, oni bi.
Vrlo često se griješi i kod nekih glagola kada se oni nađu u kondicionalu sadašnjem. To su npr. glagoli; voljeti, željeti, htjeti, živjeti, smjeti… Kondicional I. (ili sadašnji) je pogodbeni glagolski način kojim se izriče pogodba, mogućnost, želja. A ako nešto želimo, hoćemo… tada ćemo napisati ili reći, a vrijedi isključivo za jedninu muškog roda:
ja bih želio / želio bih ali ne; ja bi željeo / željeo bi
ti bi htio / htio bi ali ne; ti bi htjeo / htjeo bi
on bi živio / živio bi ali ne; on bi živjeo / živjeo bi
ja bih volio / volio bih ali ne; ja bi voljeo / voljeo bi…
Ovo ne vrijedi za ženski i srednji rod pa ćemo reći; ja bih voljela, ja bih željela, ti bi htjela, ti bi živjela, ono bi voljelo, ono bi smjelo…