Ivica Smolec
došla je badnja večer
moj grad je pijan od vremena
što tako brzo teče
gubi se u magli
još jedna prosječna tuga
godinu dana duga
promrzlih ruku s injem u kosi
sjetan i sretan domu svom nosi
jelku dan je hladan
u srcu nosi skrivenu
čežnju da bude voljen
želju da ne bude gladan
na još neokićeno drvce
mnoga je kliznula suza
tek poneki osmijeh je sjao
drva je malo
duga je zima
ni snijeg još nije pao
no ljudsko je srce
pretoplo za mraz
što prijeteći bljeska na grani
u pepelu čeka
i mirno se smiješi
jer doći će topliji dani
24. prosinca. 1974.
pjesma nade