piše: Marija Juračić
Zet mi je za Božić poklonio knjigu “Liječnik u vašem domu“. Dobro zna da godinama izbjegavam svaki dodir s liječnicima, bilo kakvim lijekovima, pripravcima i slično. Složila sam nasmiješenu facu, zahvalila i stavila knjigu na počasno mjesto među već otišle pisce nadajući se da njima knjiga neće smetati.
Zagonetka poklonjene knjige uskoro se počela odmotavati.
Ujutro, umjesto da u miru popijem jutarnju kavu i pogledam na netu koji se novi cirkus odvija na ovim prostorima, ja razgovaram s knjigom.
Drska je i nametljiva.“Otvori me, pročitaj nešto o šećernoj bolesti. Sigurno je imaš.“
„Neću. Ništa me ne boli, dobro se osjećam i ne trebaju mi tvoji savjeti.“
„A zašto tebe komarci grizu više nego ostale?“ nastavlja bezobrazno svojim šuštavim glasom. „Ne misliš li da to nije zbog tvoje slatke krvi? Kada već mogu birati, komarice se goste slatkišima.“
Pred ovakvim argumentom pokleknem i čitam sve o šećernoj bolesti.
K vragu, sigurno je imam. Svi simptomi su tu. Naime, podmukla bolest nema simptoma pa ako ih nemaš, znači da je imaš. Ha, kako sam zgodno sročila tu rečenicu. Tješi me jedino činjenica da nisam prekomjerno žedna. Čaša piva ili vina, ponekad malo vode.
Drugog jutra nasrtljiva knjiga tvrdi da jutarnje kašljucanje znači ono najgore. Ono što se riječju ne izgovara, nego se rabi eufemizam; ona bolest, ono najgore.
„Ma ne tupi“, branim se žustro. „Zimi se vlaga uvuče u stan, normalno je zakašljati.“
„To predugo traje“, govori knjiga autoritativno, a ja, odgojena u ono vrijeme kada su se autoriteti slušali, opet je otvaram i čitam. Još jednom k vragu! Ako je ovo istina, ja sam već odavno pod pločom. Tješi me samo ponovno grebuckanje u grlu koje mi kaže da sam još živa.
Knjiga mi počinje ići na živce. Svakog jutra dočeka me novom sumnjom. Odlučujem se na drastičan korak. Uzimam knjigu i nosim je u obližnju ambulantu. Puna je ljudi pa se nadam da nitko neće primijetiti moj čin. Uzimam časopis s malenog stolića, a nakon nekoliko minuta vraćam ga na stol s knjigom ispod njega.
Opet živim normalno. Na svoj način. Dok traje. Kada vrag dođe po svoje, otići ću u onu ambulantu. Možda će me knjiga čekati.