tekst: Žarko Delač
Danima je hrvatska javnost bombardirana slučajem vezanim uz plagijat jednog znanstvenog rada prof. dr. Pave Barišića.
Nažalost iz dostupnih informacija može se zaključiti kako pri tome nije riječ o stručnim razmimoilaženjima znanstvenika i sukobu mišljenja već ideologijama ili koristoljublju .
Naime, već u službenom tumačenju Odbora za etiku i znanost navedeno je obrazloženje kako se radi o djelomičnom plagijatu što govori o nedovoljnoj argumentaciji za konkretnu odluku.
Pridodamo li tome kako je odbor nekompletan, to produbljuje sumnju u njegovu odluku koja je dodatno otvorila Pandorinu kutiju.
U toj situaciji otvorio se prostor za sučeljavanje među znanstvenicima ali ne po stručnim već uglavnom ideološkim i nekim drugim kriterijima.
U svakom slučaju, poruke koje dobivamo iz znanstvene zajednice, loše su i zabrinjavajuće. Ne samo za mlade ne koje se obje strane pozivaju, već i za cijelo društvo.
Vjerujem kako smo do sada uglavnom bili mišljenja da je znanstvena zajednica koliko toliko jedinstvena, zaokupljena svojim područjima rada i cijepljenja od svakodnevnih politikantskih igara. Nažalost, nakon ove eskapade, a prije toga sa situacijom na Filozofskom i nekim drugim fakultetima. očigledno je kako se politika uvukla i u ovu sferu.
Stoga se s pravom postavlja pitanje i o kvaliteti pojedinih znanstvenih radova, titulama njihovih autora, profesorskim zvanjima i sličnim beneficijama poput primanja u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Sada je potpuno jasno kako političko zaleđe ima veliku ulogu i u tom segmentu naše države.
Takvo političko kadroviranje ostavilo je traga i na zagrebačkom sveučilištu koje je izgubilo svoj nekadašnji sjaj i mjesto među najboljim i najprestižnijim svjetskim učilištima.
Potpuno je sada jasno zbog čega mnogi znanstvenici svoje karijere izgrađuju u inozemstvu i nastoje vlastito znanje i znanstvene ideje vrednovati u objektivnim i politički indiferentnim okolnostima. Pri tome, najviše koristi imaju njihove nove matične znanstvene i obrazovne ustanove, a ne one koje su ih školovale. dale im osnovna znanja i ulagale u njih značajna početna financijska sredstva.
Šteta što i za znastvenike ne postoje silni novčani transferi jer bi poput sportaša barem imali neke koristi od njihovog odlaska u inozemstvo. Ovako, ostaje nam samo gorak okus da je posijano sjeme mržnje i razlika izrečeno u sintagmi “Ili mi ili oni”, duboko ukorijenjeno i tamo gdje smo se najmanje nadali.
Morat će proteći još puno vode rijekom Savom da bi se ta situacija promijenila i konačno svi potencijali kojima hrvatska raspolaže usmjerili na dobrobit sviju nas i jedine nam domovine.
Nadam se kako će znanstvenici ipak naći snage izdignuti se iz ovog gliba i biti putokaz kojim će krenuti i umjetnici, kulturnjaci, sportski navijači i konačno i političari.
Ne mislim pri tome na jednoumlje i nametanje samo jedne istine, već demokratski iskorak, raspravu idejama i programima, a ne floskulama i oportunističkim ciljevima.
Tada će biti i manje važno je li ponekad riječ i o plagijatu jer za općedruštvenu dobrobit i korist, prihvatit ćemo ako treba i sve vrste plagijata.