piše: Žarko Delač
Situacija s cijepljenjem ili bolje rečeno, zaštitom od pojedinih vrsta korona virusa kod nas i u svijetu, posve je zbunjujuća.
U prvom redu, nejasno je zbog čega stručnjaci ponavljaju kako je riječ o cijepljenju kada to nije slučaj. Naime, i laiku je jasno kako se cijepimo protiv tuberkuloze, dječje paralize, tetanusa i drugih bolesti u prvoj godini života dok protiv Covid 19 virusa uzimamo lijek.
Time samo dodatno uznemirujemo javnost i dovodimo u sumnju sve poteze koji se povlače kako bi se obuzdala pandemija. Kao da nije dovoljno otvoriti internet ili pogledati tv kanale koji nas bombardiraju podacima s brojem novozaraženih, hospitaliziranih i nažalost, umrlih.
U takvom okruženju psihoze i straha koja traje više od godinu dana, nije logično da se vrlo mali broj ljudi želi cijepiti. Zaključak je jedino da ipak nešto u kampanji s cijepljenjem ne štima ili su medijski spinovi farmaceutskih kompanija bolje odrađeni.
Pri tome je čudno da se AstraZenecino cjepivo kojim je cijepljeno na milijune osoba diljem svijeta kontinuirano propituje i odjednom se navode nuspojave. Ili je razlog u njegovoj cijeni koja je nekoliko puta manja od ostalog cjepiva konkurentskih farmaceutskih kompanija. Ne radi li se ipak o podmetanjima i bjesomučnoj trci za profitom i zaradom privatnih vlasnika proizvođača cjepiva’
S druge strane, vidljivo je kako s cjepivima iz Rusije i Kine nema problema oko dostave, isporučenim količinama, a o reakcijama se malo govori. No, proizvodnja ovih cjepiva u rukama je države pa nema konkurencije i potrebe za stvaranjem ekstra profita.
Možda je stoga došlo vrijeme da se oslabi utjecaj internacionalnih kompanija na svjetsko gospodarstvo i trgovinu kao i nezaobilazni politički utjecaj. Posebno promatrajući situaciju s nabavkom cjepiva od privatnih kompanija i nemoći jedne Europske unije da ispregovara fer i korektne odnose. Je li to samo jedan eklatantni primjer tzv. svjetske vlade i brojnih teorija koje govore o tome da su političari samo produžena ruka kapitala i moćnih pojedinaca?
Zbog toga je posljednji trenutak da se s takvim odnosima prekine, reguliraju međunarodni financijski i trgovinski odnosi na pravedan način, a beskrupulozni milijarderi ograniče u svojem zgrtanju bogatstva. Ne želim pri tome da to zvuči kao povratak u socijalizam i sustav u kojem smo svi jednaki jer to ni po čemu nismo. Riječ je samo o nužnim regulatorskim okvirima i smanjenju utjecaja kapitala na politiku kako bi se istovremeno smanjio i ogroman jaz između bogatih i siromašnih.
Naime, posve je neprimjereno da prema nekim izvorima 26 najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje koliko i polovica siromašnijeg dijela čovječanstva! Vjerujem da se u tome svi slažemo počevši od naših političkih stranka, novinara, znanstvene zajednice i svakog pojedinca ponaosob.
Ako je tome tako, pitanje je zašto se ipak nešto ne mijenja?
Jesmo li postali previše potkupljivi , korumpirani i na svim razinama ovisni o materijalnim stvarima, željni moći, slave i užitaka?
U tom slučaju nije još sazrelo vrijeme za promjene ali zasigurno neće trebati još dugo na njih čekati. Možda bi za početak bilo dovoljno da se iz Hrvatskog sabora kao glavnu temu više ne nameće kako je netko nekome verbalno spustio.
Jednostavno rečeno!