Iz naše arhive/ objavljeno 05.02.2017
Sven Adam Ewin
Pjesmo moja, sve sam učinio za te,
Sad si odrasla i ostavit ćeš mene;
Al’ ne zaboravi sve naše nježne sate,
Od prve riječi zajedno provedene.
.
Dok mašeš rukom ne slutiš što te čeka.
Svikla na toplo još ne znaš što je zima.
Sve što ti bude čarobno izdaleka,
Znaj da izbliza i drugu stranu ima.
Kad se konačno nađeš u ljudskoj rijeci
Sa svog zanosnog tijela odbaci togu.
Otmjenog nađi! I na uho mu reci
Nešto lascivno. Da obori ga s nogu.
Ako te primi, ne tuguj više za mnom.
Nježnosti naše podijeli s drugim tada.
A bude li ti bolje nego sa mnom,
I moja tuga proći će iznenada!
A kada svršiš gola (u nekoj knjizi),
Kad našu ljubav isperu gorke kiše,
Sa crnim florom negdje u hipofizi,
Dobacit ću ti da ne volim te više!