piše: Dragica Križanac
Upravo smo uplovili u Novu 2055. Danas je moj trideset i peti rođendan.
Prema ugovoru idem jedanput tjedno u Lab. Tamo je moje dijete. Hoću reći moje buduće dijete. Ono leži u specijalnoj kristalnoj kabini zvanoj Maternica, koja lebdi u tečnosti i okreće se lagano oko svoje osi.
Tek kad dugo stojim pred providnim zidom i buljim u nju primjećujem njeno kretanje. Providni 3D- zid je ustvari napredna tehnologija pomoću koje je moguće gledati u unutrašnjost Maternice.
Nigdje nema nikakvih žica, sa svime se upravlja iz jednog centra u Labu. Umjetna inteligencija (AI) prati temperaturu i sve ostale čimbenike potrebne za normalan razvoj ploda.
Sve je već programirano kod moga djeteta. Čim sam dala jajnu ćeliju i svoj genetski materijal bila sam upisana kao ‘majka u očekivanju’. Muškarac nije potreban. Platila sam cijelom mojoj ušteđevinom, potpisala ugovor i uzela specijalno životno osiguranje naziva ‘Sretno majčinstvo’.
Naravno da je Firma kontrolirala da li dijete ima nekih urođenih anomalija. Pružili su mi čak priliku da nešto promijenim i popravim. Kako sam uvijek mrzila moje kratke noge, odmah su taj dio isjekli iz mog DNK a zalijepili željeni. Birati dječaka ili djevojčicu nisam imala prilike jer kažu da nije poželjno ni etično. To će prepustiti slučaju, rekli su mi. Objasnili su mi da moraju pratiti zakone koji kažu da je granica između spolova skoro izbrisana.
Iako mi se svi smiju kad to kažem, ipak se nadam da će moje dijete biti lijepo. Također imam potajnu želju da će biti malo ‘vintage’ da će ličiti na moje roditelje, koji su bili izuzetno muzikalni i umjetnički obdareni. Baka je čak u vremenu kad je postojala književnost pisala poeziju. Čak sam sačuvala njene dvije tiskane knjige poezije i njenu Bibliju. Te relikvije smatram kao neke dragocjene uspomene na djetinjstvo. Kad nam je bilo dozvoljeno biti spontan. Kad su zagrljaja bili istinski a ne virtualni. Kad je rađanje bilo bolni proces…
Danas sam deseti put ušla u Lab sa specijalnom karticom. Što bi značilo da je dijete točno na pola puta. Naime ovom tehnikom dijete je spremno za život izvan Maternice već sa dvadeset tjedana. Dvaput brže nego je to bilo u vrijeme kada sam se ja rodila.
Svaki put se radosno iznenadim promjenama u Maternici. Ovaj put se divim dugim nožicama, zagledam prstiće na rukama, gledam konture malog lišca. Srce udara kao ludo.
Od sutra ću također dobiti dozvolu pristupa virtualnog praćenja Maternice, od kuće. Gledaću svoje dijete kad poželim, pričati ću mu, puštati mu muziku. I pjevati mu, ako želim…
Kad dođe dan poroda svečano ću se obući, povesti koga želim i primiti svoje dijete u ruke.
Istovremeno, toga će se dana dio posteljice pohraniti u specijalni odjel Laba. To je osiguranje za eventualne buduće bolesti moga djeteta. Ako zatreba, ako se razboli u budućnosti, uzeće se njegov osobni ćelijski materijal za liječenje. Preostali dio posteljice sam donirala za naučne svrhe.
Ja sam sretnica. Mnoge osobe, koje žele biti roditelji ( i muškarci također mogu preko svoga genetskog materijala postati roditelji) nemaju finansijskih mogućnosti. Zato se djeca puno rjeđe rađaju nego prije i čuvaju se kao kap vode na dlanu. Kao najveća dragocjenost.
Kad dakle ponesem kući taj svoj dragulj dobiće odmah specijalni jelovnik za tri mjeseca. U njemu su specijalni recepti za bebu na osnovu njene krvne grupe, DNK i ostalih važnih faktora. Moje dojenče će izravno dobijati svaki dan hranu iz specijalnih dječjih apoteka, odnosno laboratorija za ishranu beba. I sve se to pohranjuje u bazu podataka koja će pratiti moje dijete cijeli život. Koliko će taj život trajati, ne znamo. Jer još uvijek naučnici nisu razjasnili Smrt. Nadam se samo da će ići po redu. Prvo ja, pa onda moje dijete!
U pripremi za majčinstvo idem redovno na kurs ‘upravljanje mislima’. Našoj grupi od dvadeset budućih roditelja predavači i AI (umjetna inteligencija) pomažu da se aktivno pripremimo na ulogu koja nas čeka. Moraju nas pripremiti da se OSJEĆAMO majkama.
Nećete vjerovati, čak bi se zaklela, da mi grudi bujaju i da mi nadolazi mlijeko. Također mi oko lako zasuzi. Pronašla sam način kako ometati praćenje i upravljanje mojim mislima. To dozvolim samo kad je u moju korist. Tu tajnu čuvam duboko u sebi, a u budućnosti ću je povjeriti mom djetetu. Iako nisam sigurna da će na njega djelovati…
Kad sam prošli put zurila u Maternicu vidjela sam svojim očima kojeg je spola moje dijete. Zato imam i spremno ime. Zvat će se Magija. Ne samo zbog toga što je to prikladno ime za djevojčicu, nego i zato jer je moja baka uvijek govorila da je čudo stvaranja novog života zapravo Magija.
…
Dragica Križanac je rođena i odrasla u Vitezu (Bosna i Hercegovina), gdje je išla u osnovnu školu, a srednjoškolsko obrazovanje stekla je u Novom Travniku. Diplomirala je na Filozoskom fakultetu u Sarajevu 1985. na odsjeku za Komparativnu književnost i bibliotekarstvo. Od 1992 g. živi u Amsterdamu (Nizozemska), a od umirovljenja i u Hrvatskoj (Trogir).
Objavila je zbirku kratkih priča ‘Katarza’, u izdanju Matice Hrvatske Ogranak Čitluk 2021. godine. U rujnu 2022. objavljena je druga po redu knjiga autorice pod nazivom ‘Showman’ u suizdanju nakladničke kuće ‘Tonimir’ iz Varaždinskih Toplica i Matice hrvatske.
Križanac piše i na hrvatskom i na nizozemskom jeziku, stapajući zapadnjačku i balkansku tradiciju pripovijedanja te iznoseći nebrojene priče o ženama, manjinama, emigrantima, supkulturama, mladima i globalnim temama. Njezin rad se oslanja na različite kulture i književne tradicije, posebno je osjetljiva na patnje žena u patrijarhalnom društvu. Svojim pisanjem ruši kategorije, klišeje i kulturalne ograde, a uz sve to posjeduje izoštren smisao za crni humor.