tekst: Slavica Jurčić
Fali joj! Još uvijek joj fali!
Fale njegove tople noge u krevetu, hrkanje i zajednička kava ujutro.
„Hoće li mi život biti isti bez njega?“ pitala se Amelija. Srce ju je zaboljelo svaki puta kada je mislila na Hrvoja.
Sjećala se ona njega još iz studentskih dana, uvijek s nosom u knjizi. Jednog dana profesor ih je oboje izabrao za jedan projekt.
Amelija je stanovala blizu faksa. Hrvoje je svaki dan dolazio k njoj. Njena mama i baka su ga dočekivale s kiflicama i filovanom paprikom, tako da je Hrvoje postao njihov svakodnevni gost.
Njih tri su voljele toga mladića koji je znao sve popraviti. I ljubav je procvjetala.
Primijetila je Amelija da se on njoj smješka te da su mama i baka otišle ranije leći.
“Imam jednu ružu za tebe”, rekao je Hrvoje stidljivo i pružio joj cvijet. U cvijetu je nešto bljesnulo. Bio je to zaručnički prsten.
Suza joj je kliznula iz oka, a čedo u njenom trbuhu se ritnulo.
Nije do tada ni znala da je trudna. Mislila je da su jutarnje mučnine od stresa.
Sestra, koja je imala troje djece, odmah je posumnjala na trudnoću i nagovorila ju na pregled.
Hrvoje je imao teško djetinjstvo. Kada je otišao na fakultet, prekinuo je sve veze s obitelji. Ni Amelija nikada nije upoznala njegovu obitelj. Na jednoj utakmici izdalo ga je srce, a nije imao ni trideset. Saznavši da joj je Hrvoje izgubio život, Amelija je prestala plakati, veselila se bebi i mislila da je to poklon s neba.
Jednog vikenda sjela je u auto i odvezla se u grad odakle je bio Hrvoje, našla je adresu njegovih roditelja i brata i odlučila ih upoznati.
Pozvonila je na kapiji male kućice. Začula je štap i teške korake. Bio je to starac koji joj je otvorio vrata. Ona mu se predstavila i rekla da je Hrvojeva supruga.
“Čekali smo te!” rekao je starac Nikola i pozvao je u kuću. U njoj je bila i starica koja ju je nježno zagrlila: „Dijete moje!“
Ostala je kod njih cijeli dan. Stigao je s posla i Hrvojev brat koji se brinuo o starim roditeljima.
Priznali su joj da s Hrvojem nisu imali dobre odnose, ali žele s njom ostati u kontaktu.
Tako je i bilo. Kada je rodila, spakovala je stvari i s bebom posjetila Hrvojevu obitelj.
Pomislila je ona, onako za sebe: „
Kada si otišao, mislila sam da si me ostavio samu, a ti si mi ostavio cijeli svoj svijet. Samo mi je to i bilo potrebno”.
Dirljiva priča,hvala!