90 MINUTA HRVATSKE NADE

piše: Marijana Dokoza
Na jednoj nedavno održanoj literarnoj tribini jedan naš poznati književnik reče kako je naš narod u tuđini nezainteresiran za svoje, a ponajviše za hrvatsku knjigu. Te su me riječi baš onako dodirnule i urezale mi se i u sjećanje i u osjećaje, ne zato što sam hrvatska autorica s tuđinskom adresom, nego zato što i sama gledam kako se treća generacija Hrvata udaljava od svojih hrvatskih korijena. Možda to rade i nesvjesno, ali međusobno ne govoreći  hrvatskim jezikom, uzimaju drugi jezik za materinji pa mi uvijek bude žao kada ih čujem jer pomislim na bake im i djedove koji su cijeli život proveli u tuđini pateći za svojim, puževim koracima se svake godine vraćajući zemlji u kojoj su rođeni da bi nakon nekoliko desetljeća shvatili kako se pravi povratak zapravo nikada neće dogoditi. I ako se jednog dana domovini i rodnom kraju vrate, srce će ih tada vući tuđini u kojoj su ostavili obitelj, pa će se  opet vraćati, ovaj put tuđini.

I sama se često pitam s kojim će jezikom pričati djeca moje djece ako, ne daj Bože, ostanem u tuđini? Hoće li znati za riječi „rodni kraj“,  „domovina“, hoće li znati reći „ baba, dobar dan“, baš onako kako mi u Dalmaciji pozdravimo. Mora se priznati da mi razmišljanja imaju opravdanja. No, ovih sam dana na jednom našem hrvatskom portalu u Švicarskoj slučajno  naletjela na jedan tekst. Evo kako mu je početak: „Učenice Hrvatske nastave Neuhausen am Rheinfall ostvarile su zanimljiv i nesvakidašnji projekt – izdale su školske novine. Iako su bile tiskane u 25 primjeraka, izazvale su veliko zanimanje na „premijeri“ koja se održala u nedjelju, 01. travnja 2012., u crkvi St. Petera u Schaffhausenu“.  Novine se zovu  „90 minuta“ jer toliko tjedno traje hrvatska nastava u Neuhausenu. Osnovale su ih Laura i Klara Ivić, Laura Mrkonjić, Laura Murk, Katarina Kovačević i Gabrijela Terzić, učenice u dobi od 8 do 14 godina.

Cijelom svom opusu onoga što me čini sretnom, dodala sam još ovih 90 minuta jer to je 90 minuta nade u budućnost njegovanja hrvatskih korijena u iseljeništvu. 25 primjeraka novina koji su važniji od svih onih tisuća primjeraka dnevnih i tjednih novina koje se tiskaju u Hrvatskoj, 25 primjeraka novina koji kažu …mi smo djeca druge generacije iseljenih Hrvata, utjelovljujemo treću generaciju Hrvata u tuđini, živimo u Švicarskoj, ali umijemo govoriti, čitati i pisati hrvatskim jezikom. Bravo cure!