U Zadru gostovao Marijan Gubina, pisac knjige “260 dana” i naš suradnik u istoimenoj rubrici
tekst: Sandra Marelja Muić
foto: Željko Karavida
Ima nekih blagdana koje si Zadar još uvijek ne da oteti, ne da ih prepoloviti u konzumerističkoj mašini za mljevenje društva, ne da tu „mrvu duše“ za koje su se toliko borile generacije.
To je ono što ga čini tako privlačnim svakome …bez ikakve vrišteće atraktivnosti …upravo to nastojanje da ostane po mjeri čovjeka i za čovjeka i da u svemu – ne zaboravi tog čovjeka.
Upravo takav jedan čovjek nam je bio u gostima na sam praznik Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, na 05.08.2013. Nesebičan kakav je, donio je i darove. Poseban od posebnih, jedan od najdražih gostiju Zadarske županije – Marijan Gubina. Donirao je Narodnom muzeju Zadar izložbu ratnih fotografija šestorice fotoreportera, čiji cijeli postav će se koristiti za razne edukativne programe o Domovinskom ratu diljem cijele županije.
Obilje autentičnih trenutaka okrutne ratne zbilje uhvaćenih objektivom, u trenutku posjetitelja vrate u razdoblje čiste ljudske patnje, kada su ljubav i mržnja dijelile mjesto na istom tronu.
S mladošću na licu i teškom patinom iskustva u glasu, koje mu je donijelo njegovih dječjih 260 dana provedenih u koncentracijskom logoru, Marijan je još jednom pozvao nazočne da ne osuđuju i ne mrze , nego da se usmjere na svijetliju budućnost za sviju, pogotovo za hrvatske branitelje kojima treba vratiti osmijeh na lice i vjeru u život.
Izložbu je otvorio zamjenik župana Božidar Longin, koji je pritom zahvalio i reporterima i Marijanu na ovom projektu, te ukazao na važnost da oprostimo, ali ne zaboravimo istinu o Domovinskom ratu, kojom se tako često nastoji manipulirati u hrvatskoj javnosti.
Otvorenje je upotpunjeno čitanjem iz autorove knjige, video isječcima o Domovinskom ratu, te prigodnim domljenkom i nastupom klape.
I tako, Zadar se inati 5. kolovoza, zajedno sa Slavonijom, kao onomad što su se svi oni inatili kovitlajući presuhu prašinu crvene zemlje svojim vojničkim čizmama, žureći vratiti ono što nam pripada.
Plaže zatrpane neonskim luftićima i austrijskim celulitom, grad pun kineskih dućana i novonastalih pizza zalogajnica, ali i balkoni sa hrvatskim barjacima na taj dan, zajednički ručkovi s prijateljima i sjećanje na ratne dane.
I nema veze, Lijepa Naša Vlado, koja dozvoljavaš da na ovakav veličanstveni iskonski praznik Domovinskog rata bude otvorena svaka i najzadnja filijala stranih veledrogerija i poslovnice teleoperatera, nećete nam oduzeti stečeno dostojanstvo i čast tom šetnjicom između polica sa gelom za tuširanje i psećom hranom ili produljivanjem mobilne pretplate na ovakav dan.
Nije bitan cirkus koji se upriliči svake godine obilježavanjem u Zvonimirovom gradu, bitna je samo ona živa radost zbog samog blagdana i spoznaja da ljudsko dostojanstvo nema cijenu i da navik’ živi ki zgine pošteno – što nećemo zaboraviti nikad.
Od srca se radujemo tvom dolasku opet, Marijane.