Kristina Rogić
U tvojem naručju
Kad bi zaspala…
Voda teče, ali ne čujem je
Krv mi kola venama,topla mi u prstima
Kako nepoznat osjećaj…biti živa
Na tvojim ramenima…kiša je oko nas
Kad bi se sklonila, skrila, uvukla…
Topao si poput moga tek oživljenog srca
Dio si mene; komad moje duše, ogledalo moga ogledala
Kad bih bar doživjela
Kad bih ti se predala
Popalila sve sam svijeće
Drhte od moga glasa, bez daška vjetra
Vidiš li koliko ne živim disajući; hodajući, snivajući…
U tvojim prstima kad bih ostala
I ostala…i ostala…i ostala…
Prvi put disati…
Sa ovoliko godina
Subscribe
0 Comments