IMATI SVE I IMATI NIŠTA

Antonio Gavran
83712.1370646Nisam dugo pisao, već sam zaboravio
da sam ikada to i činio,
od svega dobroga
odlučih se trčati za “dobrim”
što ima svoju cijenu,
jer taj nekakav svijet osmijeha
nije opipljiv… ma pusta priča!

Možda ne bi ni imalo smisla
kada bismo neprestano pokušavali
te famozne oblake dotaknuti,
jer tko bi onda hodao zemljom
kada bismo svi željeli letjeti.

A s druge strane, opet,
taj neki glas što krije se u nama,
nevidljiv svoj toj silnoj tehnici,
gura čovjeka na svoj mlin,
šapčući mu neke nerazumljive riječi,
želeći od nas stvoriti tamo nekakvog Čovjeka…

Ma pusti me s tim idejama, želim pokoriti svijet!

I onda se svakoga jutra kako to pravila nalažu
budim mrzovoljan mrzeći do podne sebe,
a popodne opet po uputama,
odlučim mrziti cijeli svijet,
ne znajući ni sam zašto,
ali tako to biti mora…
Da je život dobar,
ne bi čovjek plakao kad se rađa.

Tako sam živio dobar dio svoga života,
ne mogu se žaliti,
nisam baš bio sretan, ali imao sam sve.
I onda najednom neka glupa bolest
me privezala za krevet,
onakvog mene punog snage,
s odličnom životnom pričom…

Ne dam se smesti
posegnem za lisnicu,
hvala Bogu ima se,
i najednom shvatim
da ne mogu kupiti život.
On se počeo otimati na isti način
na koji sam se sam otimao
tom nekakvom Glasu u sebi.

Naljutim se i danas kao i svakoga dana,
ali ovaj puta s gorčinom u želudcu,
želeći biti zdrav, sretan kao nekad
kad bijah dječak.

Od svega što imam
ostala mi samo praznina…

A sve bi bilo savršeno
da odrastajući
dječji osmjeh ne zamijenimo mržnjom
i blatne noge ne poželimo zamijeniti
zlatnim cipelama…

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments