OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Antonio Gavran
Milijun zvijezda na nebu i tisuće svjetlosnih zraka,
nerijetko bez svijetlosti ostajemo u tamnim noćima vremena,
u lutanju tako putujući i gazeći neznanim koracima naprijed
u prošlost svoju nikad više ne možemo poći.
I slike što na zidu naših domova stoje,
u čijim se okvirima nalaze trenutci davno izgubljena vremena
odaju snagu i žalosnu misao da vrijeme uzima svoje
i brže nego što bi mi, ljudi ovog svijeta željeli i htjeli.
Starim ja, stari generacija s kojom gradim svijet,
i kule one na pijesku, i mostove na potocima,
i dolaze neki novi klinci u naše bašče,
skaču po našim livadama i igraju se na starim hrastovima
u kojima smo se kao djeca rado znali skriti.
Gazi vrijeme naše korake
i ne pita želimo li prestati biti djeca,
samo mijenja svijet, mijenja nas, naše misli, naše biće,
i ne pita nit govori,
teče i ubrzano dalje teče,
kao rijeka prema ušću svojega puta.
i najednom samo stane i prestane više teći.