Kako je bilo na Valentinovo u Osijeku
tekst i foto: Slavko Žebić
Osijek/ Lijepo je biti zaljubljen u Osijeku. Posebice 14. veljače, na spomendan sv. Valentina, zaštitnika zaljubljenih, biskupa kojega je ljubav prema bližnjima stajala glave.
Eh ta ljubav, uvijek traži žrtve. Sjetimo se samo Romea i Julije, ili Odiseja i Penelope, da ne potonemo dublje u istraživanje u književnosti, jer mnogi i danas vole reći – sve je više Odiseja, a sve manje Penelopa.
Ljubav je, ljubav je, ljubav! Da, suglasit će se svatko tko priznaje da je zaljubljen i još uvijek voli. A da zaljubljeni u Osijeku uvijek dođu na svoje, pobrinuli su se Nina Badrić i Massimo na koncertu u Gradskom vrtu, dvorani koja je netom prije njih ugostila sudionike teniskog spektakla, gdje je Hrvatska dostojno ugostile višestruke osvajače Devis kupa, Španjolce, koji su na koncertu „Ljubav kreće iz Osijeka“, obradovali brojne glazbene sladokusce. Prepuna dvorana pljeskom je ispratila zvijezde, a pljesak se orio preko slavonske ravnice sve do Drave, pa i dalje sve do Dunava i dalje.
I to nije sve, Gradski je vrt baš na Valentinovo ugostio i Zdravka Ćolića na koncertu „Osijeku s ljubavlju“, a brojne su štovateljice, moje ispisnice, do dugo u noć grijale dlanove nakon svake glazbene numere, tako znane od prohujale mladosti.
Naravno da trebam spomenuti i već tradicijsku manifestaciju Grada na Dravi, okupljanje bračnih parova na „Zlatnom piru“, a ove je to godine upriličeno na Kopiki, izletištu Osječana na lijevoj obali Drave. Zabavljali su se ludo a gradonačelnik, Ivan Vrkić svim gospođama podario je crvenu ružu i čestitku, naravno.
Moja Gibarčanka, Ljubica Vidaković, našla se među 102 bračna para, jer je još jesenas sa svojim Slavkom obilježila važan jubilej, a njih su dvoje, među inima, iz grupe izdvojili novinari RTL-a, pa im je izjavila, da je za dugovječni brak potrebito puno ljubavi, te čarobne kemije iz koje poslije priozilazi raumijevanje, tolerancija i praštanje, a već odrasla djeca i unučad svjedoče tomu u prilog.
I HNK u Osijeku se pobrinuo za zaljubljene pa je na repertoaru početkom veljače bila opera „La Boheme“ Giacoma Puccinia, 5 veljače, a već sutradan. 6. veljače, mogli su uživati u komediji „Pidžama za šestoro“ koja prati zbivanja unutar ljubavnog šestorokuta. Baš na samo Valentinovo Osječani su mogli uživati u Stand-up komediji „Zlatni lančić od bižuterije“ Andrije Miloševića, a potom ih je do kasnih sati zabavljao rock-band KIT KARSON koncertom „Urbano je IN“
I sam sam dao svoj prilog Valentinovu, našavši se u Društvu pjesnika Antuna Ivanošića, koji su se okupili u Eurodomu, markantnoj građevini u središtu Osijeka, u Vukovarskoj 31, u „Atelier – baru“ u prizemlju. Vlasnik je u Zagrebu, prostor su im iznajmili povoljno, a lijepa djelatnica Marina Vitovski, rekla nam je da često pomognu udrugama, pa su tako prostor iznajmili i osječkim pjesnicima. Ti ljudi su plemeniti, uzvišeno pjevaju o ljubavi, a njoj se posrećilo pa je dobila i darak, novu knjigu pjesama Silve Filipović.
Predsjednik društva, Miroslav Kablarević, kaže kako je već tradicija okupljanje u povodu Valentinova, a danas ih je od 30-tak članova ovdje barem polovica, ali isto toliko i gostiju. Inače, u 19 proteklih godina kroz Društvo je prošlo 200-tinjak pjesnika, od kojih su neki dobrano zasjali na hrvatskom književnom nebu. Predsjednik je zagrijao i dlanove nazočnih kazivanjem vlastitih stihova, ali i podižući raspoloženje šalama i pošalicama. Iskoristio je prigodu da zahvali prof. Ivani Ivančić-Medved, voditeljici koja je uključila 5 -6 svojih članica dramske i recitatorske sekcije Srednjoškolskog doma u Osijeku, a umjetničkom dojmu pridonijele su i glazbenice, Iskra Matijanić na violi i Valentina Bobinac na gitari. Toj ljepotici ja sam čestitao imendan i poklonio darak, knjigu sa Lire naive, gdje su se među 60-tak autora našli i moji stihovi.
Naravno da moram spomenuti i Zorislava Vidakovića-Šokca, koji je također pristupio Liri –naivi, a na osječkim pjesničkim susretima uveseljava ženski dio publike, pa je i ovoga puta nagrađen gromoglasnim pljeskom, zatim lijepu Jadranku Radić, koja je u našem društvu kazivala još 5 – 6 svojih pjesama, a svakako i Franju Haluseka, rođenjem Podravca iz Pitomače, koji je na studiju upoznao Zlatu iz Donjeg Miholjca i već 35 godina su u Osijeku. Piše pjesme, piše i haiku, ali zaljubljenik je u prirodu pa sve češće pjesma stvara u prirodi, najčešće u Kopačkom ritu, okružen florom i faunom.
Privodim kraju spominjući Anu Jakobović, koja nije kazivala svoje stihove već najljubavniju pjesmu Požežanina Dobriše Cesarića, iako tvrdi da je od Povratka ljuvanija Mala kavana, no ja sam ostao zatečen, jer sam baš tim Povratkom započeo zdravicu na svatovskoj večeri moje kćeri Žane, u Osijeku prije par godina, jer se i ona udala za Požežanina.
„Još bi nam mogla desiti se ljubav, desiti velim, ali ja ne znam dal da je želim ili ne želim“, kaže pjesnik i mnogim starijim čitateljima ta dvojba je možda i razumljiva, ali mladi ljudi tu nisu ništa dvojili, naprosto su se zgrabili za ruke i pred Bogom i pred ljudima priznali svoju ljubav i zakoračili u bračnu luku.
Neka je sretno svima koji vjeruju u ljubav!