piše: Slavica Jurčić
Draga je bila mlada djevojka iz brojne obitelji. Živjela je u okolici grada Sinja početkom prošlog stoljeća.
Bila je očeva mezimica i najmlađa od sedmero djece.
Znala je ona svoga ćaću, kako ga je od milja zvala, često iskorištavati i kad god je pogriješila, on bi joj oprostio.
Već od rane mladosti pokazivala je svojeglavost. Majka ju je često korila radi njene loše naravi.
„Drago, ‘ajde s Ivom čuvati ovce!“ zapovjedila joj majka.
Krenula Draga s bratom u planinu, ali cijelo vrijeme je mrmljala.
„Šuti, seko, jer ćaće nema nekoliko dana. Izdrži dok se on ne vrati!” govorio joj brat, ali ona je i dalje zlovoljna i smišlja kako se vratiti kući.
Oko podne pripeklo. Leže oni u hladu, ovce polijegale, samo se čuju obadi koji dosađuju ovčicama i janjićima.
Draga se požali bratu da ju boli trbuh i da bi išla kući. Brat joj to dozvoli i ona se uputi kući.
Kod kuće je napravila uzbunu. Zove majku i braću u pomoć:
„Vukovi napali ovce i janjce!”
Digla ona vikom cijelo selo na noge i oni svi pohrlili u planinu da obrane ovce.
Trče oni, neki s vilama, neki sa sjekirama u pomoć mladome Ivi, a kada su stigli k njemu, on se trgnuo i gledao zbunjeno u seljane.
Majka tada skoči na Dragu i stade joj čupati kosu. Viču obje, majka od sramote, a Draga od boli jer ju je majka sve jače čupala i šamarala.
„ Untutice jedna!” viče majka i tuče ju. „Ti ćeš nas sramotiti!” Udara ju majka, a seljani se smiju i šale na njen račun.
„Neće se ova u naš kraj udati takva mlada i neodgojena!“ Okreću se mještani i odlaze svako svojoj kući.
Tek pred večer ona i njena obitelj s ovcama se vraćaju kući. Kad se otac vratio, potrči Draga k njemu i stade se žaliti na majku.
Otac je međutim putem sreo seljane koji su mu se narugali da ima kćer lažljivicu.
Ćaća je ovaj put, na čuđenje cijele obitelji, izvukao kaiš i istukao Dragu po golim nogama.
Plače ona, a druga djeca joj se smiju: „Plači, plači, manje ćeš pišati!”
„Vidi, ćaća, kako su mi noge plave!” žalila se ona nakon nekoliko dana, a otac će: „Proći će dok se budeš udavala”.
Udala se Draga i postala dobra žena. Nije više mislila na gluposti i pazila je što radi. Ćaća je znao reći da je glupost iz nje istjerao kaišem.
„Mladost imamo da bismo činili gluposti, a starost da bismo žalili za tim glupostima,“ jednom je mudro rekao Hemingway.
Hvala!