LUKIN PORTAL ….prijatelj Hrvatskog Glasa Berlin
Hrvatske vile se rađaju iz rose nekog crvenog glavičastog jesenjeg cvijeća.
Katkada imaju krila, a onaj koji čuje njihovo pjevanje, više ga ne zaboravlja. One žive u oblacima, na zemlji, u vodi i moru. Na oblacima one grade predivne dvorce. Ima i gorskih vila. One imaju ulogu Sv. Ilije u svim atmosferskim pojavama. Skupljaju oblake, proizvode buru, čuvaju od tuče. Stanuju na zvijezdama.
Hrane se mlijekom košuta. Iščekujući sunce, jašu na jelenima.
Neke vodene vile su zle, a vile zračne su dobre. One se mogu pobratimiti sa čovjekom ako im se svidi.
U našim krajevima se spominju; Vila planinkinja, Diklica planinska, Nagorkinja, Zagorkinja, Vodena, Zdenčja, Potočja, Morska vila, Morkinjica koja boravi u špilji kraj mora, Šumnjača koja živi u šumi, Vila Drvarica koja živi u krošnjama.
Hrvatskim vilama je dom; Mosor, Prolog, Biokovo, Velebit, Crljene stine više Brista, omiška klisura, odmorište im je otok Jabuka koji je i vrt velebitskih vila. Neke vile su obitavale kraj Samobora u jednoj pećini blizu puta za Palačnik, nalazile su se i u Rudarskoj dragi. Kod Stubice se u viru Koritnjaku navečer kupaju u kamenom koritu.
Postoji legenda o začaranim vilama koje su obitavale južnije od Stapine, na Tulovim gredama. Žive one na zvijezdama i u oblacima.
Vile se često ukazuju i kraj starih hrastova.
Planinske vile zalaze i u pećine, pretvarajući se u zmije. Vodene vile žive po rijekama ili u moru. Neke od njih, kao sirene, pola su žensko, pola riba. Katkad se pretvaraju u labuda, ili imaju žensko tijelo a noge labuđe. Na slapovima žive Vilske devke. Voda tu ne šumi, bistra je, ali se u njoj ne vidi ništa samo se može čuti pjesma. U toj ujezerenoj vodi usred slapa se nitko nikada ne utopi. Šumska dekla je kosmata žena koja uvijek traži toplinu pa se zavlači među stoku u torovima, među pastire kad spavaju na sjeniku, nije zloćudna.
Vile su smrtne, ali ipak žive puno duže od ljudi.
U Slavoniji pričaju da, ako im se isčupa jedna vlas, odmah umiru.
Legenda o vilama u Snježnici
Postojale vile zlatokose, dobrostive i zaštitnice. Brdo Snježnica u Konavlima je bilo tajanstveno i misteriozno. Svi su pričali o vilama Zagorkinjama. Samo je jedan pastir vidio vilu u šumi. Njezina se zlatna kosa uplela u granje stabla. Nije ih mogla isplesti. Pastir, mali Popjevalo, joj je pomogao. Nije se smjela slomiti niti jedna vlas kose jer bi inače vila bila mrtva. Mali Popjevalo je uspio rasplesti viline kose. U zahvalu za to ostavljala mu je blago svake subote na tajnom mjestu. Rekla mu je da nitko ne smije saznati tko mu daje blago. On je blago donosio kući. Ukućani su se čudili kako to da mali Popjevalo donosi blago. Ispitivali su i ispitivali i on je priznao. Ukućani su išli vidjeti vilu i blago, ali se ona više nikada nije pojavila.