MOJE RAZGLEDNICE: Tvrdalj
tekst i foto: Marijana Šundov
Postoje mjesta koja naiđeš usputno, nisi ih planirao posjetiti, a koja te osvoje. Imaju ono nešto što te takne, dodirne neku skrivenu žicu unutar tebe, i poslije, kad god možeš, uvijek im se vraćaš.
Za mene takvo mjesto je Tvrdalj, u Starom Gradu, na otoku Hvaru.
Tvrdalj – za ovu posebnu građevinu, koju je pjesnik Petar Hektorović gradio cijelog života, može se napisati kako je i utvrda, što pokazuje i ime – „Tvrdalj“ je „tvrdina“ odnosno utvrda – potom kuća, i to ne obična, nego renesansna vila – dvorac. U žargonu bismo rekli kaštel, ali i ljetnikovac. To je uobičajeni stil gradnje u tim nesigurnim vremenima turskih provala.
Na taj način u blizini Splita sagrađeno je preko 20 kaštela – utvrđenih dvoraca i naselja od koji se izdvajaju njih sedam od kojih poslije postade grad Kaštela. Otok Hvar ima u mjestu Vrboska i crkvu – tvrđavu.
Neki pišu kako je Tvrdalj kamena knjiga, u koju je pjesnik upisao – uklesao svoja promišljanja. Njih čitamo iz samih natpisa. Međutim za onoga koji zna čitati, i to ne samo uklesana slova, Tvrdalj je nešto više – pokazatelj samoga načina života.
Pjesnik i humanist Petar Hektorović je uklesao dvadesetak natpisa na hrvatskom i latinskom, te jedan na talijanskom jeziku. Glede odabira jezika isklesanih natpisa, podsjećam kako Petar Hektorović živi i radi u onom čudesnom stoljeću – renesanse, koje ima i svoj originalni talijanski naziv „Quattrocento“ u prijevodu 1400-te. Umjetnik renesanse je univerzalan stvaralac, s ljubavlju za čovjeka i prirodu, poput našeg Hektorovića koji je i graditelj, arhitekt , pjesnik, glazbenik i botaničar.
Promatrajući ribe – ciple, koji lagano plivaju u boćatoj vodi ribnjaka, mislim, kako je doista čovjek svoj svijet. A, kakav taj svijet može biti možda se najbolje može vidjeti u domu poput ovog Petra Hektorovića.
Pjesnik stvara mini svijet ( latinski „minimundus“) sa simboličkim prostorom za sva Božja stvorenja. Tu su ptice, kojima je sagradio golubinjak te ribe koje dobiše svoj ribnjak, potom raznovrsne biljke koje mu šalju prijatelji i koje njeguje da rastu u perivoju, i naravno sama kuća mjesto za ljude. Sve je to Tvrdalj – svijet u malom.
Sama posveta građevine ne ostavlja sumnje kome je pjesnik odao hvalu svojim djelom. Latinski natpis na pročelju kaže „Omnium Conditori“ odnosno „ Stvoritelju Svega“.
Rukom polako prelazim po kamenu, vrućem od sunca i divim se natpisu „ Fede e realta o quanto e bella“ – „ O kako je lijepa vjera i stvarnost“ – bio je to životni moto Petra Hektorovića. Vjera i stvarnost! Doista kako sažeto gledanje – čovjek, biće duha i biće vjere, ali tijelom na zemlji prikovan i ovisan o njoj. A, i sama ta materijalna stvarnost za pjesnika je lijepa, on je sam stvara takvom.
Sama koncepcija građevine odaje težnju Petra Hektorovića, tako prisutna među umjetnicima toga doba, da pomire mjesto rada i mjesto kontemplacije stvarajući idealno mjesto za život. Sve je tu u građevini skladno i funkcionalno.
Hektorović je zaljubljenik u otok, ali i ljude na njemu. Rodni otok i grad Stari Grad napustio je samo dva puta – kada je bježao pred Turcima u Italiju i kada je otputovao u Dubrovnik svojim prijateljima u posjet, a koji su poput njega bili humanisti i pjesnici. Njegovo djelo „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ priča je o životu na otoku, ribolovu i običajima ali i narodnom stvaralaštvu koje unosi u svoje djelo. Pjesnik gleda i sluša, traži…Što traži – to i nalazi vjeru i stvarnost – oboje za njega lijepo.
“Čovjek odluči nacrtati svijet. Tijekom godina ispunjava prostor ucrtavajući pokrajine, kraljevstva, planine, zaljeve, brodove, otoke, ribe, kuće, instrumente, zvijezde, konje i ljude. Pred smrt on otkriva kako taj strpljivi labirint linija ocrtava njegov vlastiti lik “, napisao je veliki argentinski pisac i pjesnik Jorge Luis Borges.
Ako vas put na nanese na naš najsunčaniji otok Hvar i na njemu antički biser Stari Grad nemojte mimoići Tvrdalj. Osvojit će vas kao i mene. Sjetit će vas na ono što je važno. Čovjek to je njegov svijet. Sam sebi daješ horizonte. Kako gledaš i tražiš tako i nalaziš. Netko u svemu traži i nalazi ljepotu, inspiraciju i bogatstvo, a drugi samo traži negativno.
U Evanđelju po Mateju Isus upozorava na važnost načina gledanja: „Postane li tamom svjetlost koja je u tebi, kolika će biti tama.“
Stoga imajmo svjetlo u sebi! Nemojmo nikada dozvoliti da postane tama. Izbor je našom slobodnom voljom na nama.