HRVATSKA 2021.

POLITIKA.COM
zaphod-Uto

Najzad, posao je gotov! Obukao sam kaput, poništio karticu i izašao. Ah, ugodnog li popodneva. Pogledao sam uvis …sunce se lijepo odražavalo na zgradi Ministarstva odlučnog reda. MORovci. Znam da nas tako zovu. I ne smeta mi to. Osim toga danas je poseban dan …i službeno sam postao inspektor trećeg razreda.
Laganim korakom krenuo sam gradom. Vjetrić je lupkao roletama zatvorenih dućana. Kraj mene je brzim korakom prošla djevojka sa slušalicama u ušima, zadubljena u svoje misli.
Ah, mladost. Više po navici, okrenuo sam se za njom. Dvije slušalice u uhu, a treća, kontrolna …slobodno visi. Sve je u redu. Otkako se počela naplaćivati pretplata i za streaming, kao i za slušanje vlastitih mp3 kolekcija, ako je u svrhu zabave – trebalo je malo vremena dok se nisu sve slušalice zamijenile, skoro dva tjedna. No, ovako je inspektorima posao znatno lakši. Prije je znalo biti i neugodnih scena. Ne drže, naime, svi do higijene ušiju.
Korak po korak polako sam se našao na Trgu. Nesvjesno sam stao pred golemim praznim izlogom. Imao sam i razlog. Upravo je taj izlog razlog moga promaknuća. Duboko sam udahnuo i sjećanja su navrla.
Taj dan, prije tri tjedna, nije bio ništa posebno. Ušao sam u uobičajenu tromjesečnu kontrolu te velike gradske knjižare. Odmah na ulazu obuhvatio sam cijelu knjižaru. Na prvi pogled …sve je bilo u redu. Istaknuto radno vrijeme, ime na hrvatskom, engleskom i njemačkom, oznake o protupožarnim aparatima, znakovi za uzbunjivanje, slike užeg kabineta, slika resornog ministra, državni grb, državna zastava, požarni put, info-pult, prilaz za invalide, čitači za gluhe, pretvarači valuta, terminal za pritužbe potrošača.
Sve je tu. Čak i natpisi za gluhonijeme …što neki zaborave. Par kupaca čekalo je na blagajni, neki su šetali među policama. Voditeljica knjižare lijepo se isticala u propisanoj uniformi, a na mjestu su bile i zapisničarka prometa i evidentičarka radnog vremena.
Prišao sam voditeljici. Samo je na tren izgubila duh i prostenjala “O, moj Bože!”, ali brzo se pribrala. Volim raditi s profesionalcima.
Krenuli smo od banalnih stvari. Pregledali smo promet blagajne, promet preko kartica, dnevni prihod poreza, knjigu bolovanja, evidenciju radnog vremena, evidenciju zakonskih pauza, ulaz skladišta, izlaz skladišta, evidenciju kupnje prema poreznom broju, prema tarifnom broju i prema posebnim porezima. Sve je odgovaralo. Iskreno, nisam niti očekivao drugačije.

Prešli smo na opće formulare. Izjava o usklađenosti imena tvrtke s latinskim nazivljem, izjava o čistoći jezika u obrascima tvrtke, potvrda o redovitoj izmjeni filtra u klima-jedinicama, o uporabi wc-papira bez aditiva…
Sve je odgovaralo. Voditeljica se nasmiješila, a ja zadržao lice neutralnog službenika. Došlo je vrijeme za pojedinačnu inspekciju. Lagano sam prošetao knjižarom dok me voditeljica slijedila. Pokazao sam prstom na otirač za cipele, a voditeljica je poskočila i donijela račun o nabavi, inventarni broj, internu odluku o klasifikaciji i amortizaciji, sirovinski sastav, izjavu o testiranju na alergene, izjavu o neutjecaju na prirodna staništa delfina, barskih kornjača i supova, atest mjerodavne službe, pozitivno mišljenje nadležnog zavoda i odobrenje instituta, sve ovjereno od porezne uprave, grada, gradske četvrti i fonda za potvrđivanje već potvrđenih obrazaca.
Zadovoljno sam klimnuo glavom. Pokazao sam joj prstom da nije obnovila potvrdu o neispuštanju otrovnih plinova – koja se od jučer mora provoditi svaka dva mjeseca pa je malo porumenila. Očinski sam joj se nasmiješio i zapisao prvu kaznu. Čuo sam njen uzdah olakšanja – samo mandatna.

Nakon desetak pojedinačnih inspekcija sam se zaustavio. Ne treba pretjerivati. Sjeli smo za stol i počeo sam zbrajati.
Pedeset + stočetrdeset + trideset… Evo: Sedamstodvadeset tisuća dvjesto pedeset kuna, bez prava žalbe. Voditeljica je odahnula, znala je da ovakve inspekcije rijetko prođu ispod milion kuna. U cijeloj knjižari se osjetio mrmor zadovoljstva, iako su svi predano radili – ispod oka su pratili što se događa. Takva je ljudska priroda, ljudi brinu hoće li zadržati posao.

Veseo sam ustao. Zastao sam kraj kase gledajući šarene lopte. Baš su šarene i mekane. Mogao bih jednu kupiti nećakinji. Uzeo sam žutu i dao je mladoj prodavačici. Smela se, porumenila i uredno naplatila. Veselo sam pozdravio i krenuo prema izlazu kad sam osjetio kako se atmosfera u zraku ledi. Pa što nije bilo u redu?
Pogledao sam loptu koju sam kupio. Sve je izgledalo dobro. Lopta je bila prekrivena deklaracijom i podacima o uvozniku, cijenom, bar-kodom, poreznom tarifom, potvrdom carinske deklaracije. Ne razumijem, okretao sam je.
Tu je bila i posebna markica porezne uprave za posebne poreze, nalaz o neškodljivosti boje, kemijski sastav, fizička svojstva, atest loptavosti i odskakivanja, upozorenje o štetnosti, izjava o odricanju odgovornosti. Pogledao sam i vrećicu ali ona je bila standardna. Izjava o štetnosti, punomoć o kažnjavanju u slučaju odbacivanja, ovjereni garantni list, cijena, kemijski sastav…. A gdje je…?

Okrenuo sam se prema blagajni gdje je totalno crvena prodavačica držala smeteno u ruci Izjavu da je u lopti korišteno više od 35% recikliranog materijala te Potvrdu o nekažnjavanju članova uprave, njihovih obitelji i uplaćenog predujma neizglasanih poreza i zamucala “Zaboravila sam Vam dati…”

Tužno sam pogledao voditeljicu – no ona mi je uzvratila pogledom, kao da želi reći: “Znam, to je vaša dužnost, mi smo pogriješili”.
Izvadio sam službeni mobitel iz kaputa i ukucao svoj porezni broj. Za deset minuta knjižara je bila preplavljena kolegama inspektorima koji su plijenili knjige i opremu, a ljudima u radne knjižice upisivali otkaz i naplaćivali mandatne kazne što se kao nezaposlene osobe nalaze u tuđem radnom prostoru za vrijeme radnog vremena.
Zatečeni su kupci bili kažnjeni zbog pokušaja kupovanja robe na crno, budući je glavni inspektor odmah blokirao i likvidirao firmu, kao i sve povezane firme. Druge podružnice odaslale su svoje inspektore kod firmi čije je roba bila ovdje u prodaji kako bi ih kaznili zbog inventurnog manjka.

Glavni inspektor mi je prišao, čestitao mi na dobro obavljenom poslu, i samo dobacio:
-Loptu možeš zadržati.