SURLA je kratica za Samoborsku udrugu roditelja za lokalne aktivnosti
piše: Igor Matijašić
Odmah da pojasnimo – oni nisu poput znamenitog Doca Hollidaya došli tiho (baš naprotiv, bili su vrlo glasni!) i pitanje hoće li kao spomenuti revolveraš ući u legendu, no definitivno su kao Mick Jagger „zakotrljali kamenčiće“ i začas postali priča dana u Samoboru.
Vijest o njima gradom i društvenim mrežama začas se proširila „koncentričnim krugovima“. Iako se ovdje radi o priči s lokalne razine, posve ju je lako „kopirati“ u svaki hrvatski grad. Puno je pozitivnija od posrnulih trgovačkih lanaca, raznih nepoznatih povjerenika te apela za pomoć koji su posljednjih dana dopirali baš u svako kućanstvo.
Kako je, zapravo, sve krenulo?
„Početni kapital“ sastojao se od pet vrlo entuzijastičnih samoborskih obitelji. Roditelji su se međusobno družili, njihova djeca također, a onda su brzo uvidjeli da ih muče isti problemi. Budući da su imali samo pojedinačnu neograničenu volju s kojom se kod nas neka vrata baš i ne mogu otvoriti, sugerirano im je da osnuju udrugu. Rečeno – učinjeno!
Naziv SURLA je kratica za Samoborsku udrugu roditelja za lokalne aktivnosti, a titulu prvog među jednakima dobio je najelokventniji među njima – Branimir Lozo. Iznimno duhovita osoba koja jednostavno ne priznaje plan B, osoba koja je spremna doslovno „gurati“ neku stvar opet i opet. I opet!
Prepun volje i želje da se stvari pokrenu. Njegovi prijatelji pružili su mu sjajan i neophodan vjetar u leđa i „plovidba na velikim valovima“ je mogla početi.
Krenuli su prema školama predstavljajući udrugu, pokušavajući roditeljima i svima ostalima pojasniti nešto što tako često „u nas“ izgleda pretjerano čudno – ne traže nikakvu financijsku dobit za svoj volonterski rad, već jednostavno žele kreativnim stvarima ispuniti dječje slobodno vrijeme i ponuditi im nešto novo.
Stavili su preda se čitav niz zadataka – od dobrovoljnog planinarenja i različitih sportskih natjecanja, donacija školama potrebnih stvari, povratka domaćinstva među učenike (zapitajmo se koliko naše djece zna zašiti običan gumb?), pomoći u učenju različitim grupama učenika te čitavog niza radionica u kojima će aktivno sudjelovati sama djeca.
Jedna takva radionica bila je proteklog vikenda u Samoboru. Članovi udruge osigurali su potrebne drvene stvari, a mališani su sami mogli izrađivati stolčiće, obojati ih i zatim odnijeti kući. Naizgled ništa spektakularno, no poanta je u tome da su klinci sami kretali od procesa proizvodnje do završnog proizvoda. Neki od njih su zasigurno prvi put držali određeni alat u rukama, mučili su sa šerafima, bili uprljani bojom, no svi su osvijestili koliko je potrebno da se određena stvar odradi.
I svi su uspjeli! I bili itekako ponosni kad su svojih ruku djelo nosili kućama…
Nije li ovaj proces upravo ono što neke od njih čeka u budućem životu? Praktična primjena nečega s čime će se susretati u svakodnevici. Možda i omogućiti pojedincima da neki proizvod znaju sami popraviti, a ne ga brže-bolje zamijeniti novim.
Surlina priča zapravo je „u malom“ priča hrvatskog obrazovanja danas.
Ako se bude uporno samo čekalo na najavljenu reformu, možda će biti kao da se čeka Beckettov Godot. Ako se bude neprestano ukazivalo na probleme koje je „ostavila prošla garnitura“, bit će to još jedan u nizu propalih projekata, a situacija u obrazovanju bit će identična današnjoj političkoj zbilji.
No, ako svi zajedno „zasučemo rukave“ i pokušamo pomoći na bilo koji način, nada ipak postoji. Ne treba zaboraviti da to činimo za one koji su nam najvažniji…
Od svakidašnje jadikovke na dugotrajnim kavama, od vječnog hrvatskog jala, od „ne bi se štel mešati“ i svih ostalih inertnosti neće biti ništa.
Moramo se pokrenuti svi zajedno. Točnije – preokrenuti. Samo je pitanje želimo li to svi…
Surlini članovi čine upravo to, odlučili su se aktivno uključiti u obrazovanje svoje djece. I omogućiti svima bolju budućnost. Ima ih različitih profila i različitog stupnja obrazovanja. I svima je taj podatak potpuno nevažan. Ono što ih sve povezuje jest samo jedno pitanje koje odmah postavljaju – Kako ja mogu pomoći?
Stvar je u principu, vrlo jednostavna – sad, Surlin model treba samo „preseliti“ na globalnu razinu…