PASTIRČE DRAGO I MILO

KAJ GOD
piše: Ivek Milčec

Odkako je naša nasmiješena premijerka spomenula pastire i ovce nemam mira. Netko bi pomislil da s menom nekaj ni v redu tj. kaj ja, kakti gradski čovjek, imam s ovcama i pastirima. Nekima je riječ pastir preveč službena, pa češće rabe riječ čoban jer se tak …kak veliju, lakše sporazmeju. Riječi pastir i čoban imaju (kaj se čuvanja stoke tiče) ustvari, isto značenje, a jedina razlika je u tome kaj se neuglađenom, prostom i sirovom čovjeku more još pridodati da se ponaša kak -pravi čoban.
Osim kaj čuva stoku, pastir je zadužen voditi stoku na pašu i treba paziti da su sve ovce na broju. Kao što već spomenuh, od premijerkinog spomena pastira moj umirovljenički mir je na kušnji i nema dana da moj frend Danijel ne spomene kak bi trebalo iskoristiti manjak čuvara stoke i na brzaka zaraditi lovu.
-Sigurno si v novinama pročital ili gledal na telki kak jedan vlasnik stada ovaca traži pastire i ne zna kaj bu napravil jer se na natječaj javilo njih stopedeset a ostalo svega šestoro …reče frend i zagonetno se nasmiješi. Zna on da sam penzić s bolesnom hrptenjačom i viškom kilograma, što mi stvara probleme pri kretanju, pa ne znam kak si je to zamislil da bi ja hodal za stadom po ličkim ili dalmatinskim vrletima i gudurama.
Osim toga, da ne izgubim mirovinu, ovce bi moral čuvati na crno a pastirsku plaću dobival  “na ruke” kak i tisuće radnika kojima poslodavci isplaćuju gotovinsku crkavicu a neuplaćeni novac za zdravstveno i mirovinsko osiguranje stavljaju u vlastiti džep.
Hrvatska ima veliku vojsku nezaposlenih, onih koji rade a mjesecima ne primaju plaću, ali i tisuće onih koji žive na državnim jaslama tj. od socijalne pomoći. A nitko od njih ne želi u pastire …ili,ak vam je milije, čobane.
Mnogi zamjeraju Zavodu za zapošljavanje koji nije, kak se čini, dovoljno objasnio tko sve može biti pastir tj. je li to profesionalno zvanje, postoji li škola za pastire ili nekakav tromjesečni tečaj nakon kojega se u radnu knjižicu upisuje da je taj i taj s uspjehom položio čobanski …pardon, pastirski ispit.
Da me se ne bi krivo shvatilo; svaki posel je častan i nije nikakva sramota raditi .Sramota je tko ne želi, a ima gdje raditi!
Da sam mlajši ne bih dugo razmišljal; metnul bi pinklec na rame i otišel u planine Lijepe naše. Kaj bi mi falelo? Ništa! Imal bi stado i cucka torjaka pa nek nešći nepozvan dojde, ak ima …kak naši Dalmoši veliju, muda! Ni vezu sa svijetom ne bi zgubil jer v današnje vrijeme u svakoj vukojebini moreš koristiti blagodati što ih pruža internet i mobitel.
A kolko za naše zdravlje samo vrijedi čisti planinski zrak, izvori pitke vode i šumski plodovi? Šteta kaj naš čovjek nezna razlučiti gdje mu je bolje; misli da su pretrpane i pregrijane kancelarije (u kojima mora štedjeti na spajalicama, flomasterima, olovkama, papiru, indigu, toaletnome papiru  i aromatiziranoj pitkoj vodi) veći dobitak od šestice ili sedmice na Lottu! Kaj god!
S dolaskom proljeća u nama bude se sva naša čula pa tako i optimizam. Stoga je razumljivo kaj su i hrvatske vlasti optimistične,j er kak bi to zgledalo da se nejde u korak s vremenom. Pa je tak, u očekivanju princa karnevala, naša Vlada objavila da bi se u ovoj, predizbornoj, godini moglo otvoriti 150.000 novih radnih mjesta ili 12.500 mjesečno!
Naravno, u tu brojku uračunati su i  potencijalni pastiri. Kak sam rekel, proljeće ima svoje čari i magično djeluje na ljude pa tak i na naše ministre koji su počeli lopatama otvarati radove i gradilišta koja, nakon odlaska televizijskih kamera, uglavnom, ostaju prazna do neke nove, predizborne kampanje.
Šteta kaj novinari i televizijske kamere nisu nazočile predstavljanju 150 kandidata za pastire. Od kojih je samo šestorica zadovoljila stroge i vrlo zahtjevne kriterije. Kak mi se čini da bu lakše gimnazijalcima položiti državnu maturu nego pastirima znanje o ovcama. Kaj god!
Pripovedal mi pajdaš Danijel da mu se potužil njegov prijatel župnik kak su neki župljani krivo shvatili riječ pastir. Naime, moral im je objasniti da riječ pastir ima višestruko značenje. On je pastir kojemu je povjerena briga za duhovni život vjernika. I sad kad ih je konačno uvjeril od milja mu tepaju; pastirče mlado i milo…!
Kad sam već pomislil da je moj prijatel odustal od svakodnevnog nagovaranja eto ti njega s hrpom već požutjelih kajdanki i starom bistričkom piščuljom (vrsta frule koja se prodaje na proštenjima) na kojoj bi trebali uvježbati nekoliko melodija.
-Ovce voliju mužiku.Pogotovo u proljeće …reče Danijel i ohrabrujuće me zagrli. Kak se prije uporabe svaki instrument mora naštimati i isprobati tak sam i ja (da bi isprobal piščulju) uzel zraka i svom snagom puhnul u stari instrument. Umjesto zvuka, usta mi se napune prašine i smrada pa sam poslal k vragu i premijerku i ovce itorjaka i sve one koji nas tjeraju i poistovješčuju s Balkanom i čobanima!