Sven Adam Ewin
Za ruke dok te prosta rulja grabi
(Bolesni, gluhi, ludi, slijepi, kljasti),
Činiš li čuda samo zato da bi
Njihova vjera u Te mogla rasti?
Mnogi Te zvahu: Rabbi! Rabbi! Rabbi!
(Med njima mnogi premazani s masti);
No svi zar bjehu baš toliko slabi,
A da su mogli tako nisko pasti?
Možda u svemu opsjena se krije?
Slabost se traži svakom Tvome čudu;
Moglo je biti… Moglo je… I nije…
No sumnja svaka čini se zaludu;
Gdje čista ljubav slijepu nadu grije,
Tu vjera nikad ne podliježe sudu.