Aljoša Đugum
Mi smo na tren uzburkali vodu
Ne gledaj kako ću na dno pasti
Jer hrabriji uvijek prvi odu
Braneći posljednje zrno časti.
Olovni oblaci nebom plove
Mjesec je jednom morao zaći
Putuj, dušo, u susrete nove
Negdje ćeš sretnije ruke naći.
Još noćas se odriješi od veza
U tebi gore sve želje svijeta
To što te dijeli od zadnjeg reza
To što ti smeta samo je sjeta.
A sutra me uz osmijeh spomeni
Samo kratko, k’o usputnu zgodu
Neka znaju o tebi i meni
Da smo na tren uzburkali vodu.