Jadranka Ivanović Bolog
U prošlom životu bila sam baštovan
vječno opijen mirisom cvijeća,
na kraju dana od snivanja umoran
on bio je kiša što se po laticama slijeva.
U popodnevnim satima ko pčela je zujao,
to savršenstvo prirode pomno nadgledao,
onda bi se u svilenu bubu pretvorio
i tanani šal tkao, tkao, tkao…