LJUBAV JE LIJEK

tekst: Slavica Jurčić
Hodnik u bolnici, u kojoj je ležala Manuelina majka, bio je ružan. Već u njemu je Manuela osjetila da ju oko srca steže  i tako se osjećala svaki puta kada je dolazila u posjet bolesnoj majci.

„Postoji li nada u ozdravljenje voljene osobe?“

To pitanje je ovu mladu ženu stalno mučilo.
Njena majka je prije mjesec dana odjednom počela slabjeti. Doktori nisu dugo mogli dati dijagnozu, a kada su je dali, bilo je već kasno za liječenje.
„Što ću ja bez moje mame?“ pitala se Manuela.
Manda je bila ‘katica’ za sve. Čuvala je djecu, kuhala i prala, pomagala Manueli i njenom bratu.
Ima već više od dvadeset godina da im je otac umro, no oni nisu osjetili gubitak jer je Manda sve činila da olakša život djeci.
Manuela je završila visoku školu, a i brat je završio fakultet. Oboje su se vjenčali sa svojim partnerima i živjeli na visokoj nozi. Nisu oni dovoljno shvaćali koliko se njihova majka žrtvovala i mučila za njih.
Ulazeći za vrijeme jednog posjeta u  bolesničku sobu svoje majke, Manuela je s vrata primijetila mali buketić cvijeća. Odmah joj je u glavi sinula misao: „Brat i ja se ovoga nikada ne bismo sjetili.”
Nije se nitko sjetio da Manda voli cvijeće i sitne znakove pažnje.

Mučilo je to nju putem kući. Mučilo je njih i to što moraju naći ženu koja će im čuvati djecu, a nju treba i platiti.  Ova dva tjedna su svi na sendvičima jer im nema tko skuhati. Još uvijek oni nisu shvaćali u kakvoj su situaciji, jer mama im je bila velika pomoć.
Idućeg dana brat je nazvao Manuelu i obavijestio ju da je bio kod mame. Vijesti su dobre. Danas je Manda sama jela. Terapija djeluje, što je bilo čudno. I ohrabrujuće! Uskoro je njihova majka sama šetala po sobi. Bila je vesela kada bi joj oni došli u posjet. Primijetili su oni da na njenom prozoru stoji cvijeće i razne  druge sitnice – mali pokloni. Mama im nije htjela reći tko ju  posjećuje. Samo je znala pustiti suzu i okrenuti  glavu.

Glavna sestra na odjelu im je jednoga dana prišla i rekla kako je njihov otac divan i da su oni sretni jer im se roditelji vole. Dva dana su oni čekali vrijeme posjeta i muškarca koji će posjetiti njihovu majku. On se napokon i  pojavio.
Ušli su za njim u majčinu sobu i našli ih u zagrljaju. Stigao je i doktor i rukovao se s majčinim posjetiteljem. Velika tajna izašla je na vidjelo.

Manda je s Markom ljubovala kao djevojka, ali su im roditelji branili. Prije dvije godine sreli su se na pijaci i spontano započeli vezu. Marko je bio povratnik iz Njemačke i nikada se nije ženio. On je Mandi nabavio skupi lijek i ona je bila na putu ozdravljenja. To je potvrdio i njen doktor.

Djeca su izljubila majku, grlila  Marka jer je spasio Mandu.

Ljubav ne poznaje godine, što ova moja priča i dokazuje. Nitko nije uspio rastaviti dvoje ljudi, ni godine, ni bolest, ni djeca.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Marija Juračić
7 years ago

Priča je ispričana lijepo, jednostavno i dirljivo. I istina je rečena nenametljivo, a fino. Nema mladost monopol na ljubav. Ona je univerzalna, dobra i ljekovita. I dođe onda kada je najpotrebnija.