Vinko Pavić
To ljeto
Mirisalo je po tvojim godinama
I imalo obrise tvojih nevinih usana,
Dok tiho šapuću o običnim stvarima
I smislenim savjetima o prolaznosti života.
I imalo je obrise tvojih bijelih bokova
Dok su uzbibano prolazili
Ispod uspavanog mjeseca
Uz zaslijepljeno mnoštvo mladića
Što su pohotno bludili
I tjelesima davali oduška.
To ljeto mirisalo je po tvojoj kosi
Dok je stidljivo hvatala
Pjevanje noćnog povjetarca
U mojim stihovima
Nehoteći zgriješiti u pustoj uvali
Ili na mekanu jastuku
Uz prigušenu svjetlost žutih lampiona.
To ljeto, samo to ljeto,
Mirisalo je po čaroliji prvog poljupca
Dok su zvijezde,
Proklete zvijezde,
Treperile tišinom skorašnjeg dolaska
Kišne jeseni.
Ah, kako se lipo sititi prvog poljupca?!