TETA NOVA

CRTICE IZ ŽIVOTA
Milorad Cifrek
Možda je bilo slučajno a možda i nije.
Kažu naši stari da se naše duše nalaze samo ako su slične. Tako smo se ja i teta Nova susreli onako u prolazu.
Ma nije to toliko važno …važnija je teta Nova. Sasvim jednostavna, obična žena, od onih  koje susrećemo onako u prolazu,  svakodnevno,  ne obraćajući pažnju.
Teta Nova je supruga, majka, prijateljica i dobra radnica, žena koja ima srce veće od oceana u kojem se možemo ugrijati svi mi potrebiti, mi kojima je potreban prijatelj, dobra i obzirna riječ. Svi mi se možemo ugrijati u dubinama njenog dobrostivog srca. Teta Nova radi u knjižnici dječje bolnice i sve bi to nama bilo sasvim obično da teta nije samoinicijativno povećala obim svog posla.
Teta ne izdaje samo dječje knjige ili slikovnice, ona svaku večer odabire priče i bajke za dječicu koja ne mogu sama do nje. Odlazi do njihovih krevetića i jednom po jednom djetetu čita priče.
Pričala mi je teta da dječica vole slušati šumu Striborovu, to im je valjda najzanimljivije štivo a vole i ostale bajke.
Djeca jedva čekaju večer prije spavanja i uzbuđeno slušaju korake kad će doći teta Nova.
I evo je stiže naša teta!  Dječje glavice se uzbuđeno podižu, koliko im bol dozvoli. Ali …što je bol prema radosti putovanja u koje ih odvodi teta Nova?!
Tako dječica zajedno sa svojom tetom lete s Petar Panom, kapetanom Kukom, bore se zajedno s dobrim vitezom protiv zmaja da oslobode lijepu djevu. Plešu s pepeljugom u prekrasnom dvorcu, isprobavaju staklene cipelice … i još štošta gdje ih vodi njihova teta Nova.
A na kraju kad ih umor svlada, teta Nova ih sa svojom knjigom … kao čarobnim štapićem uz tisuću zvjezdica …odvodi u carstvo snova. Carstvo gdje nema boli i patnje bar za trenutak sna.
Razmišljam tako o svojoj prijateljici, njenoj gesti i dobroti. Odlučio sam s vama dobri ljudi podijeliti tu priču.
Jedino što još sa suzom u oku mogu reći: -Hvala ti, hvala, teta Nova što postojiš! Ponosim se što imam takvu prijateljicu!  Hvala u ime sve potrebite dječice. I u ime ljubavi.