Zašto za znanstvenike nema mjesta u politici?
piše: Žarko Delač
Upravo završeni izbori za lokalnu upravu i samoupravu te mjesnu samoupravu, pokazali su još jednom kako birači na lokalnoj razini uglavnom biraju stranke, a ne osobe i njihove programe što politički mešetari vješto koriste.
Kako iznimke potvrđuju pravilo, pokazuje izbor novog gradonačelnika u Kninu, ali i njegova vrlo zanimljiva izjava kako je napustio stranku, jer se kao znanstvenik koji misli svojom glavom, nije mogao ukalupiti u stranačku oligarhiju.
A kako prođu političari koji ostaju u strankama i misle svojom glavom možemo vidjeti na primjeru Velike Gorice. Naime, protukandidat i svi njegovi simpatizeri na unutarstranačkim izborima vladajuće stranke, jednostavno su izbrisani sa svih lista na lokalnim izborima. Stoga, kao nikada do sada, možemo zaključiti kako izbore dobivaju stranačke mašinerije, interesno umreženi političari, medijski spinovi i virtualno – holografska slika kandidata.
Tako se politika sve više udaljava od svoje osnovne niti i plemenitih postulata vezanih uz općeljudsko dobro, odgovornosti za izgovorenu riječ ili obećana djela, i preostaje samo ona Supilova o političarima dobrog želuca i debelih obraza. Slavlja i izrazi oduševljenja pa čak i vatrometi nisu stoga izrazi ideološke i programske pobjede već jednostavno ulaska u krug u kojem se odlučuje, upravlja, vlada i naravno u prvom redu zarađuje. I to je jedina i prava istina današnje političke scene.
Izabrani političari uglavnom vode brigu o sebi, svojim strankama i mecenama koje tek sada moraju namiriti, a ne o svojim biračima, provedbi programa i boljitku svoje sredine. Možemo povući i usporedbu s nogometom, ali pomalo i drugim sportovima koji nisu više viteške i sportske borbe, već ogroman posao i zarada.
Hrvatska politička scena sve više nalikuje na javnu trgovinu i unosne transfere pojedinaca, bez obzira na upitnost moralnih ili etičnih načela, a za većinu hrvatskih građana i kršenje božjih zapovijedi. Upravo zbog toga i takvog okruženja, osobito mladi ljudi traže pravedniji i pošteniji život izvan naših granica.
Više nas nimalo ne iznenađuje što nam profesori rade kao trgovci ili psiholozi kao čuvari djece. Isto tako posve ravnodušno prihvaćamo informacije o pronevjeri milijuna kuna, ubojstvima supružnika ili djece jer mediji su nas svakodnevnim nekritičkim izvještavanjem na takve situacije već navikli, pa smo postali bezosjećajni i dezorijentirani.
Stoga ne čude i izjave birača u predizborno vrijeme kako je bolje da ostanu isti vlastodršci, iako kradu, jer bolje je i to nego da dođu drugi koji će ponovno ispočetka još i više krasti.
U takvom okruženju i atmosferi promiču nam druge daleko krucijalnije stvari. Jedna od njih je recimo i zatvorena benzinska postaja u Novalji koja je trebala početi s noćnim sezonskim radom početkom lipnja. Razlog je vrlo benigan ali znakovit. Naime, nema dovoljno ljudi koji bi radili tijekom ljeta.
Situacija je slična s komunalnim redarima, a da ne govorima o ugostiteljskim radnicima ili zaposlenicima u sustavu skrbi starijih osoba i tako dalje. No, to što je kod nas rad potplaćen, a istovremeno nam je tržište rada u Europi postalo dohvatljivo ili nam BDP pada zbog utjecaja Agrokora (koji će tek dosegnuti svoje prave razmjere), političare previše ne zabrinjava.
Ili, možda upravo zbog toga, pojedinci u vladi utjehu traže u alkoholu pa možemo reći kako se i po tom pitanju nastavlja tradicija?
No, za sada još nitko od aktualnih ministara nije pao s balkona ili, ne daj bože, u političku nemilost uzrokovanu lošim radom ili rezultatima.